| Glavni krivac | Comment | |||
|---|---|---|---|---|
 Nana |
Život je nekad siv, nekad žut... |
Lead | ||
|
22/11/2008 23:16 |
.... tako kaže jedna pjesma. Žika napisao i otpjevao /Bajagini instruktori koje odavno ne slušam, ali fakat oliti činjenica...
Glupo je biti tolerantan i gubiti živce zbog bilo koga ili bilo čega. Dakle... baš me briga za sve. |
|||
|
|
||||
 Didi |
#1 | |||
|
23/11/2008 01:34 |
Ja sam proteklih nekoliko dana provela na jednom seminaru u okviru kojeg je bila organizirana i radionica pod naslovom "Tolerancija i uvažavanje drugih
osoba". Štos je u tome da je radionica bila namijenjena slijepim korisnicima pasa-vodiča. Slijepi su ljudi, dakako, invalidne osobe, a ako još uz to imaju
i psa vodiča dolaze u niz konfliktnih situacija - od ulaska u autobus do odlaska liječniku po recept ili u mirovinsko osiguranje po rješenje.
E, sad, dogodilo se ono što se moglo i očekivati. Svi su udarili u kuknjavu kako je svijet netolerantan prema njima. Dakako, ja ovo karikiram, nisu plakali, nego su se ljutili i tražili svoja prava. Voditeljica, koja se inače bavi problemom prihvaćanja manjina u društvu, na početku im je stavila u zadatak da se međusobno upoznaju, svatko se od dvoje u paru trebao predstaviti drugome s nekoliko riječi, a onda je svatko od njih trebao ostalima ispričati što je doznao o svojem partneru. Počela je gospođa koja ima više od osamdeset godina i treba joj zavidjeti na fizičkoj spremnosti - inače je bila balerina pa je mršava kao prst, a trči bolje nego ja. Za početak je rekla da je svojoj partnerici dala par pametnih savjeta, a trebalo joj je dvijet-tri sekunde da se sjeti kako joj se partnerica zove. Drugi primjeri nisu bili tako očiti, ali je meni bilo zanimljivo pratiti u kojoj se mjeri uzajamno ne slušamo i u kojoj mjeri govoreći o drugima odajemo sebe. Naslov je bio takav kakav je bio, ali je glavna tema zapravo bila "ja i drugi". Ili Drugi. Kao što su invalidne osobe druge ili drugačije za normalan svijet pa ih se svi na neki način klone ili im pak posvećuju previše pažnje, tako su i ovi slijepi korisnici pokazali da umiju biti jednako netolerantni kao i svi ostali, samo su im mogućnosti ograničene. Žena je na kraju postavila zanimljiv problem: kako ste ikada pomogli drugome? Surađivali s njime? Prihvatli ga u soj svijet? Navedite primjere. 
Ovo mi je palo na pamet kada sam pročitala Naninu rečenicu "glupo je biti tolerantan". Slažem se. Glupo je bti tolerantan. No, treba znati zašto si netolerantan u kojoj situaciji. |
|||
|
|
||||
|
fraufree |
#2 | |||
|
23/11/2008 12:38 |
nije uopce glupo biti tolerantan. naprotiv. nije tolerancija nesto s cim se rodis ili ne, nego se uci i stjece tijekom zivota.
i bitno je upoznati granice vlastite tolerancije. covjek moze biti netolerantan i upasti u otvoren konflikt, i eventualno drugoj strani time uskratiti odredjena prava. covjek moze biti i naizgled tolerantan, tj. trpit ce nesto sto ne odobrava ali nece uci u otvoren sukob. to izaziva unutarnji konflikt - sto na duze staze bas i nije zdravo. osim toga, nije tolerancija neko vrhunsko dostignuce demokratske interakcije nego njen minimum - nuzni minimum da bi razlicitosti imale priliku opstati. @didi: kako je bio koncipiran taj seminar? na njemu su sudjelovali i slijepi ljudi i oni s vidom? |
|||
|
|
||||
|
zvijer |
#3 | |||
|
23/11/2008 17:52 supitnik |
sve manjinske skupine su netolerantne it toliko zaokupljene samima sobom da ne vide da drugima rade ono protiv čega se bore. naravno, časti iznimkama.
ova vježba sa slušanjem i pričanjem je dosta česta u radioničarskom načinu predavanja i uvijek je zanimljiva 
|
|||
|
|
||||
|
Didi |
#4 | |||
|
23/11/2008 18:15 |
@Free
Seminar i radionice prvenstveno su bili namijenjeni slijepim korisnicima, ali je i videćoj "publici" bio dopušten pristup. Mene je zanimala ta radionica, a još više žena koja ju je vodila, a koja inače radi s manjinama, pa sam otišla slušati. Ne sudjelovati. @Zvijer Kako sam se u životu svugdje motala, imala sam prilike prisustvovati duhovnim kružocima jedne njuejdžovske grupe, zapravo, dvije. Ti se kružoci vode upravo po sistemu kruga - govore svi redom, nadovezujući se ili se ne nadovezujući na prethodnika, ali o dogovorenoj temi. Uvijek me zadivljavalo kako većina čuje ono što želi čuti i razumije ono što želi razumjeti. Sve pod geslom otvorenosti prema cijelom svijetu. |
|||
|
|
||||
|
fraufree |
#5 | |||
|
23/11/2008 18:20 |
zvijer wrote:ah? a kakve su vecinske skupine? nisu li sve skupine zaokupljene u prvom redu sobom? nijedna skupina nije apriori operirana od diskriminacije ili netolerancije. proces odnosno "lanac" izopcavanja ili ogranicavanja se moze unedogled nastaviti. moc je kljucna rijec u tome. |
|||
|
|
||||
|
krazykat |
#6 | |||
|
24/11/2008 16:20 supitnik |
Fraufree :
ah? a kakve su vecinske skupine? nisu li sve skupine zaokupljene u prvom redu sobom? Vecinske skupine - ili bolje dominantne - uzimaju svoj identitet for granted. Nemaju sto dokazivati i nista ih ne dovodi u pitanje. Ako mogu, ignoriraju manjinske skupine, dok im se ove ne prikazu kao dosadne muhe. (vidi gay pride )
|
|||
|
|
||||
|
lilaamrit |
#7 | |||
|
24/11/2008 19:32 |
Pozdravi svima nakon duuugo vremena...
Tema me podsijetila na jednu situaciju neki dan; Vozeci se busom do podzemne, na jednoj od stanica ulazi punker (pravi predstavnik nekoc popularne subkulture), s cjelokupnim imageom takvoga (rekviziti, frizura, odjeca). Na, prvi pogled malo cak i budi blagi strah. Usao je na glavna vrata i poceo prevrtati po djepovima ispred vozaca, da bi casom potom kulturno, pa cak i ljubazno (s blagim osmijehom na licu) pokazao izvucenu pokaznu kartu. Mene je uhvatio smijeh...dje nestade njihov bunt, anarhija...borba protiv poredka. Odose u vraga engleski punkeri. Sve ih unisti globallni terorizam, a nema vise ni celicne lady. |
|||
|
|
||||
|
Nana |
#8 | |||
|
25/11/2008 10:05 |
Zapravo sam bila malo "nabrijana" kad sam napisala da je glupo biti tolerantan. Na neki način je smatram uljuđenosti. Ne volim koristiti riječ
civiliziranost, malo mi ofucano i zna imati negativnu konotaciju (odmah se sjetim filma "Misija" i kako su misionari pokušali "dovesti
civilizaciju" u pitoma plemena).
Što je u biti? Tolerancija u smislu poštivanja tuđeg mišljenja, svjetonazora... sve je to ok, dok ne ugrožava moju egzistenciju ili pravo na mišljenje. Jedna od stvari za koju priznajem da nisam tolerantna jeste buka. Neki dan sam bila u busu i neka glupačica je žvakala žvaku, pravila balone i proizvodila zvukove tako bučno da su svi "uživali". E sad, jesam ja jedina bila živčana ili su svi ostali bili takvi da bi i oni žvakali, mljackali i ponašali se kao svinje da su bili u prilici, moguće. Ako u kinu opomenem nekoga da prestane pričati jer smo došli gledati film a ne torokati, jesam li netolerantna? Ne želim se odreći nekog događaja i dopustiti nekome da mi pokvari dan jer se ponaša kao da je sam na svijetu. Bilo je svojedobno veče francuske šansone u jednom hotelu. Grupa napirlitanih je došla u principu družiti se, ali su nakon svake pjesme tako bučno pljeskali kao da su pozorno slušali svaku riječ. Ostatak sale je piljio u njih ne bi li se stišali ali nitko ništa nije htio reći. Došla sam do "gospođe" iz društva i pitala je "Zar ne primijetite da svi gledaju za vaš stol? Mi bismo malo i čuli koncerta." Čak joj bi malo neugodno. Nekada imam osjećaj da čovjeka možeš pljunuti, a on će se obrisati i okrenuti i drugi obraz... @zvijer, Zašto misliš da su sve manjinske grupe netolerantne? I većina i manjina zna biti netolerantna, pri čemu manjina tako reagira uglavnom zbog nekih loših iskustava s većinom. Zadnja desetljeća donijela su nam hrpe novih vjernika. Sada je već sav kičeraj izvješen po trgovinama. Onda kad dođe npr. Božić, mediji će nas zasipati čestitkama jer se pripadnost "većinskoj" religiji podrazumijeva. A zapravo, čista potrošačka groznica, umjetno povišeno raspoloženje (neprirodno). Na TV-u su prikazali neke godine tv-voditelje koji su išli po ulici i nasumce čestitali ljudima, jedan deda je rekao "Ja sam budista." Možda čovjek i nije, svejedno, ali što ga imaju spopadati. Neke stvari su privatne i takve su trebale i ostati.
|
|||
|
|
||||
|
krazykat |
#9 | |||
|
25/11/2008 22:13 supitnik |
Nedavno smo bile samo tri zenske u autobusu, jedna na sve glase govorila na telefon, tako da sam se dobro sama snervala zamisljajuci kako bih je rado lupnula
po glavi i dobro se snervala, dok je treca zenska ustala i najirnije je pitala moze li malo tise. I da vidis, ova se ispricala, u zaru akcije nije ni
primijetila da se dere!
Sad, ne znam je li to tolerancija, podnositi da ti netko zvace na uho dok slusas Mozarta.. |
|||
|
|
||||
