Yuku free message boards

on, profesor knjizevnosti i kriticar, star nesto preko sezdeset godina ('starost nije za pickice, mislim da je to jednom rekla bette davis', kaze on sam sebi), sarmantan, obrazovan, cinican, direktan, privlacan.

ona, studentica, tridesetak i vise godina mladja od njega, lijepa ('bila je svjesna svoje ljepote, ali jos nije znala sto bi s njom ucinila', kaze on, sjecajuci se), topla, zrela, privlacna, delikatna. prelijepo izgovara 'l'; samo spanjolke tako mogu.

u njegovom su stanu, on svira klavir, ona slusa, stojeci mu iza ledja. case crnog vina u rukama. malo potom, u krevetu su. mjesto je new york (kroz prozor se vide zuti njujorski taksiji koji u filmovima, vjerujte na rijec, puno bolje izgledaju nego u stvarnosti). i onda krene: ona hoce, on bi, ali ne smije; bivsi brakovi, bivse i sadasnje ljubavnice and ljubavnici (on: vise od pedeset; ona: manje od sest, a vise od cetiri),ona prica o 'casual' menage-a-trois, ona govori o carlosu alonsu, jos malo taksija, inteligentne opaske njujorske kulturne elite, visoka poezija, ona ima prelijepe grudi (on pravi slike tih grudi i razvija ih, ne grudi, one su perfektno razvijene, vec slike. ne vjeruje digitalnoj tehnologiji), ona ima prelijepo tijelo, on joj govori kako umjetnicko djelo zivi neovisan zivot i da se mijenja, kao i ljudi, uostalom ('ana karenjina koju citas kad ti je osamnaest i trideset i pet su dvije razlicite knjige', kaze), ona i dalje hoce (negdje smo na sredini filma), on i dalje bi, ali ne smije, ima pitanja (preserava se), idu na izlet na long island (kisna je jesen i atlantik je sav siv), vole se... nekako, on ispadne pickica (podkategorija: intelektualna macho-pickica), preveliki je ona izazov za njega (tako on misli). sve pukne. prodju dvije godine u agoniji (njegovoj) i tada, jedno vecer (silvestrovo), ona se javi (prije toga, ni pisma, ni razglednice): 'htjela bih te zamoliti za jednu uslugu'....to je na cca. dvadeset i cetiri minute prije zavrsetka filma....znam, totalni klise reci cete (klavir, vino, krevet, hocu-necu... i kod mene su sve veze bile takve, osim s bjondom njoj sam svirao timpane i pili smo sokove. zato je i uspjelo), ali, sta nije totalni klise? da joj mozda ne ucini tu uslugu, nakon sto ga ona nazove 31.12. u 10:58 navecer, a? sta biste vi uradili? nazvali, ne nazvali? ucinili, ne ucinili?

nije woody allen, mada se ponekad cini da bi mogao biti, ali...snimci new yorka su toliko netipicni (osim taksija) da jedino znas kako si tamo zbog toga sto on, ona i nekoliko njihovih prijatelja govore kako je to new york, previse je tamna atmosfera za woodyja i previse su delikatne scene seksa za njega (i mnoge druge reditelje), mada, znam, glumicu bi uzeo s nokta.
nema ni jazza u filmu, uglavnom klasicna muzika, nema ni sala i posalica o zhidovima i svakojakih neuroticara.

film je elegija (elegy, 2008) spanjolske rediteljice iasbel coixet. on je david kepesh (ben kingsley), ona je consuela castillo (penelope cruz), vancouver je new york (to sam otkrio kasnije) i zato nista ne prepoznajem. film je napravljen po romanu davida rotha, the dying animal. dobar film (108 minuta, da je 107 bilo bi bolje). tema jako poznata (ona hoce, on bi, ali je pickica...). prica je ispricana and rezirana vrlo dobro, meni, recimo, bolje od razvikanog the readera. ben gandhi je standardno dobar, prepoznatljive frizure i pogleda. glumica cruz penelope (povlacim skruseno sve prijasnje zajedljive opaske o njoj kao osrednjoj glumici na engleskom jeziku): od-li-cna. ne, iz-vrs-na. meni bolja od kate winslet u the readeru. 'consuela castillo' - odavno ne cuh ljepse i skladnije ime i prezime, pogotovo kad penelope izgovori ono 'l' i ono 'lj' u njima: gotovo savrseno- kao njeno tijelo, oci, kosa i osmijeh

i da, carlos alonso. koji si ti pervert, suncelitizarko. tvoja je perverzija za smijanje, magarcino izopacena. otkud li ti to dodje u blesavu tintaru?

d.

p.s.

vrlo je odlican i dennis hopper kao dezurni najbolji prijatelj. nije los ni vancouver kao new york (stalno sam se pitao otkud new york moze biti toliko cist).