Yuku free message boards

go2s wrote:

---

kad smo već kod školovanja, jedan primjer uz dan sestrinstva
Kad djeca završe medicinsku školu, moraju još godinu dana stažirati u bolnicama da bi dobili nekakvu potvrdu
to stažiranje je besplatno, a rade sve što i zaposlene sestre i više, jer su potpuno nezaštićene
U bolnicama kronično nedostaje osoblja, a na stažiranje se može upasti preko veze ili prostituiranjem
Ne znam koliko je takvav oblik školovanja u skladu s ustavom gdje piše da svatko ima pravo na naknadu za svoj rad
Jel potvrda o završetku besplatne škole naknada za rad?

pa jeste. zasto ne bi bila? staziranje, internship je manje-vise obrazovanje uz rad, stjecanje neophodnog iskustva, snalazenje u prakticnom svijetu. barem u americi (i kanadi) nije obicaj da se stazisti placaju isto kao i uposleni (ili da se uopce placaju). moze se platiti parcijalno, recimo troskove prijevoza, neku vrstu dzeparca, dati besplatan obrok, itsl. govorim o srednjoskolcima ili studentima koji nemaju gotovo nikakvo iskustvo, ali imaju uglavnom veliku zelju da uce i da rade. moja su iskustva sa stazistima vrlo, vrlo pozitivna, i sa 'izlazne' i sa 'ulazne' strane.

prvo, moj junior je tokom srednje skole i faksa imao nekoliko internshipa. radio je sa starim ljudima u domu, pa u jednoj izdavackoj kuci, ja sam ga poslao na nekoliko tjedana kod mojih agenata u barcelonu, radio je na kampusu u montrealu. sve uglavnom bez nadoknade (nesto su ga bili platili u onoj izdavackoj kuci, imao je besplatne obroke u domu za stare ljude i na kampusu, itd). naravski, kad je namirisao 'pravu' lovu, kroz konobarisanje i jos neke poslice, rekao je staziranju dovidjenja, ali mu je jako koristilo sto je upoznao situacije, procese i ljude, a to je poanta staziranja.

drugo, firma, u kojoj sam radio desetak-jedanaest godina i u koju sam se nedavno vratio, godinama prima na ljetni staz srednjoskolce i studente, uglavnom djecu nasih poslovnih partnera (sta je lose u samointeresu'?). imali smo i imamo zbilja super djecu iz austrije, italije, turske, njemacke, nizozemske, francuske koja nam bas osvjeze ljetne mjesece svojim elanom, zeljom da uce i rade, svojom svjezom pamecu i energijom. s druge strane od nas (malo i od mene, cak) dobiju poneku informaciju i poneki 'kut' koji se ne uci u skoli. pametnom je nekad dovoljno samo da slusa i da gleda. decko iz istanbula kojeg sam ja preporucio ( i s cijim sam ocem imao jako razvijen posao) dosao je kod nas na staz, prvo tri dana u tjednu, onda pet, zatim se zaposlio, radio par godina u nasem uredu u new yorku, a ima vec nekoliko godina kako je sef nase firme u turskoj. cista 'win-win' situacija. jedna cura iz njemacke je isto ostala raditi za nas par godina, pa jedna mala austrijanka. (moja firma im je placala smjestaj za vrijeme staza, sto je enormna stavka za new york- imali smo stan za takve slucajeve, kartu za voz i davala im neki dzeparac). kasnije su otisle negdje drugo, ali smo ostali u vezi, povremeno izmijenimo informacije, pomognemo si u poslu, kad se ukaze prilika. ove dugorocne zivotne i poslovne beneficije daleko nadilaze placanje 'pune tarife'. dobro, ovo nije zakonski regulirano i vremenski determinirano kako ti navodis za zdravstvo u hrvatskoj, ali je poanta da je staz nakon zavrsene srednje skole (dodatno) obrazovanje uz rad. neophodna praksa.

na kraju, ja sam, cak i u donekle ogranicenim uvjetima samoupravnog socijalizma, 'raduckao' (bosnski za staziranje) od treceg-cetvrtog gimnazije i cesto tokom faksa (na sportskim manifestacijama, u stampariji 'oslobodjenja', da ne spominjem staz kod dede u radnji). preko faksa sam bio otisao na staz/razmjenu u ganu (toliko mi se svidjelo da sam ostao dodatnu godinu) i u tursku. ne mogu se novcem platiti ta iskustva, mada sam u gani imao kraljevski tretman. to nema ni u crtanim filmovima kako su me u toj firmi pazili. i evo vidi sto je na kraju ispalo od mene: pisem na sympu, a prije toga sam moderirao index i bio sef antologije. who can ask for anything more?

d.

Jane wrote:

---

dari, joj kako si poletan. više govoriš o onom što se nekad zvala praksa, povremenom radu, o sezonskim poslovima za vrijeme školovanja, širenju vidika i tako sl.
moj znanac, sa završenim fakultetom, stažira u domu zdravlja na vss radnom mjestu - sad će biti godina dana - a da cijelo vrijeme nije dobio ni kune. zbog tog stažiranja koje mora odguliti slabo stigne zaraditi nešto para sa strane. bez toga ne može dobiti posao u struci

pa nadoknadit ce kad mu prodje staz. ako se mora odraditi, onda se mora odraditi. ako je to obaveza. koliko je dobro/lose postavljeno, drugo je pitanje. trebalo bi biti isto dobro/lose za sve.

i ovdje se ljekari otele za vrijema residencyja (dobro, to se placa, ali slabo), rade uzasne sate, sve moguce smjene, milijun i jedan poslic koji ljekari kod nas i ne dotaknu. imao sam nekoliko poznanika koji su kroz to prosli. poslije su debelo sve nadoknadili. opet rade k'o stoka, ali barem su uzasno bezobrazno visoko placeni. there is no such a thing as a free lunch.

d.

p.s.

i ja sam sa zavrsenim fakultetom jedanaest mjeseci stazirao u jna, na nk poslovima.
bez toga nisam mogao dobiti nista.