Jane wrote:Ni ja nisam znala. To je nešto što ja ne bih mogla raditi. Sigurno bih negdje zabrljala, a sve iz potrebe da bude zanimljivije.
o, pa nismo znali, barem ja nisam znala![]()
znači, dvoje u klubu
didi je svoje rekla, sad si ti na redu![]()
| Glavni krivac | Comment | |||
|---|---|---|---|---|
Didi |
#21 | |||
Jane wrote:Ni ja nisam znala. To je nešto što ja ne bih mogla raditi. Sigurno bih negdje zabrljala, a sve iz potrebe da bude zanimljivije.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
Dari6 |
#22 | |||
|
prevodilica kao radilica, perilica, mjerilica. istice akciju.
prevoditeljica kao uciteljica. istice funkciju. uvijek akcija prije funkcije. d. |
||||
|
|
||||
rompepe |
#23 | |||
|
@didi: ne smijem bas ulaziti u detalje, ali prevodeci ova cuda koja ja prevodim se uglavnom trudis shvatiti o cemu se uoce radi, pa ti zanimljivost nije bas
glavna briga. (hint: zamisli da si na dvodnevnom seminaru drustveno-politicke naobrazbe u vrijeme stare jugoslavije, pa ti uvodni govor, naizust, bez pomocnih
biljeski, drzi rezervni major u mirovini. takve stvari ja prevodim.
if i am not me, who the hell am i?
|
||||
|
|
||||
Didi |
#24 | |||
rompepe wrote:Pretpostavila sam što prevodiš. Nego, ovo "shvatiti o čemu se uopće radi" podsjetilo me na nešto što sam davno ustanovila upravo prilikom prevođenja. Dobila sam jedan naš filozofski tekst (nomina sunt odiosa) za prijevod na francuski. Dugačka prva rečenica, sve sami zarezi, nigdje ni točke ni točke i zareza ili barem dvotočke. Kad sam to napokon dešifrirala, ustanovila sam da rečenca uopće nema glavnog glagola. Dakle, nema glavne rečenice. Dakle, ne da se prevesti. Dakle, besmislena je. Zaključak: treba li ustanoviti ima li u nekom tekstu ikakva smisla i značenja, samo ga treba pokušati prevesti. Samo tko bi se time bavio!
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
rompepe |
#25 | |||
|
upravo tako. svojedobno sam imao veze sa izradom nacrta dva zakona u bosni i hercegovini. stari i iskusni sudac koji je bio sef tog projekta bi svaki paragraf
slao na prijevod, pa onda citao ima li smisla na engleskom, prije nego sto ga odobri. i govorio:" zakon, ako se ne razumije, nije dobro napisan." a
dobro je napisan ako se lako prevede i znaci potpuno isto u izvorniku i u prijevodu.
if i am not me, who the hell am i?
|
||||
|
|
||||
Didi |
#26 | |||
Dari6 wrote:Zgodno, ali ne vrijedi baš uvijek. Što ćemo, recimo, sa spavalicama? Ili ćemo proširiti značenje riječi "akcija". Mislim da sam to već negdje napisala i stalno tako postupam, ali se nitko na to ne obazire, a kamoli da bi shvatio zašto to radim. Lik na -lac upotrebljavam kad govorim o vršiocu radnje općenito, neutralno, naglašavajući samu radnju odnosno posao: čitalac, gledalac, prevodilac, a kada mi je važno istaknuti muško-žensku komponentu, onda rabim lik na -telj: gledatelj / gledateljica, prevoditelj / prevoditeljica, gledalac / gledateljica. Ovo, dakako, nije nikakvo pravilo, nego samo moj "osjećaj" da bi to tako moglo funkcionirati. Jasno, ni to ne funkcionira uvijek. Neke "muške" riječi jednostavno nemaju ženskog pandana: vodič može postati samo žena vodič, a ronilac žena ronilac. Bar za sada. I bar u normalnom, nesilovanom jeziku. Kako izdavačke kuće, međutim, u trci za profitom i smanjenjem troškova, mahom angažiraju nevješte prevodioce, a koji još k tome, zajedno s lektorom i urednikom, misle da su kompjutori rješenje za sve, onda se u vezi s roniocima može dogoditi i ovo. U jednom romanu, zaboravih mu naslov, al' to za priču i nije bitna stvar, po hiljadu i prvi put tražila se Atlantida. Pa su veliku ulogu dobili i ronioci. Koji se dekliniraju onako kako je Jane napisala: ronilac, ronioca, roniocu, ronioče, roniocem, a u množini: ronioci, ronilaca, roniocima, ronioce - zapravo, pišem samo oblike, ne pojedine padeže. Eh, onda je prevodilac (odnosno prevoditelj / prevoditeljica) odlučio malo hrvatovati, to jest napraviti što hrvatskiji prijevod. (S ovim hrvatskiji već se toliko svi zezamo da će kroz koju godinu ljudi misliti kako je to ispravno komparirati.) Pa se roman napučio roniteljima. Lektor ili urednik pomislili su pak da bi ipak bilo bolje umjesto toga staviti ronilac. Pa su rekli kompjuteru: svugdje gdje nađeš ronitelj, zamijeni to s ronilac. I kompjuter poslušao, a u knjizi se pojavila zanimljiva deklinacija: ronilac, ronilaca, ronilacu, ronilacom, ronilaci, ronilacima, ronilace. Srećom, u tekstu nije bilo nijednog vokativa jednine.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
Didi |
#27 | |||
|
Baš gledam što o liku ronitelj kaže Google: link.
Najprije statistika: Rezultati 1 - 10 od približno 444 za ronitelj. (0,29 sek), a onda prvih par linkova. Na jednom se objavljuje natječaj za ronitelja / roniteljicu, a na drugom natječaj za ronitelja (m / ž). Narodne novine u zakonskom tekstu upotrebljavaju ronitelj, a na jednom se forumu pitaju što je ispravno, uz kriminalno neznalačke odgovore. Za lik ronilac statistika kaže ovako: Rezultati 1 - 10 od približno 39.000 za ronilac. (0,15 sek) , ali se na linkovima upotrebljavaju svakakvi oblici, recimo "sportskih ronioca". Likovi na -telj svakako su u prednosti, ali ne samo zbog tvorbenih mogućnosti, nego i zbog podilaženja lijenosti i pojednostavljivanju. Samo tako naprijed, pa će nam jezik uskoro izgledati kao esperanto.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
egenus |
#28 | |||
|
Bravo Didi, čitaš misli; kompariranje odnosnih pridjeva postaje sve normalnije
Isto kao rekcija prijedloga u; idem u Kocke, Močvare, Broadwaya..
Smatram da je to zbog zamjenjivanja u s kod; mnogo češće se čuje "Idem u bake" - i onda ovo -e ostane u uhu
Kad smo kod nadobudnih prevodilaca, čitam neku knjige sumnjive naklade i pročitam: "Pogledaj ova skripta". Što je sljedeće? Vidim taliba, jedem kek
|
||||
|
|
||||
Didi |
#29 | |||
egenus wrote:Talibani i keksi ušli su u hrvatski nekako neprimjetno, a oko skripata (.kezo) koplja se još uvijek lome zbog toga što su klasični filolozi nepopustljivi. Ako mene pitaš, i s pravom. Hoću reći, skripta jesu plurale tantum pa je ovaj andobudni prevodilac u pravu, samo što ga praksa demantira, a praksa na kraju ipak obično nadvlada. No, ima još jedna stvar: talibani i keksi dio su svakodnevnog govora, a skripta to donedavno nisu bila, to jest skripta su upotrebljavali samo studenti. Sad se pojavio i script u kompjuterskom jeziku pa se skriptima / skriptama služe svi. Tako da će, na moju veliku žalost, skripta prevladati kao jednina ženskog roda. Meni je uvijek teško grčke i latinske riječi deklinirati kao naše. Recimo, kad se u filozofiji ili teoriji književnosti spomene ovaj hybris, meni padne mrak na oči, a ako riječ ostaviš u ženskom rodu, teže ju je deklinirati. U tom su mi pogledu najdraži Nijemci: oni uredno stave onaj padež koji bi i inače stajao u grčkom ili latinskom pa tko zna, zna, tko ne zna, tko mu je kriv.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
egenus |
#30 | |||
|
Dakako da sam i ja za orginal (
), ali hrvatski ju je jezik prihvatio kao skripta (objektivno Didi
raspravljamo ) - nekako mi se čini nemoguće mijenjati riječ koja se već jako utaborila,
samo na krivi način :D
No je li taliban bio neka česta riječ do prije 10-ak godina ?
Na žalost, ne znam grčki, ali osjećam karmu Starogrčke školice koja se fantomski Yukuu približava
|
||||
|
|
||||
Didi |
#31 | |||
egenus wrote: That is the question! Naime, je li ta riječ u hrvatski ušla kao plural sr. roda ili kao singular ženskoga. Stvar je u tome da je svojevremeno, a to je bilo još prije nego smo se i ti i ja rodili riječ u hrvatski prihvaćena po uzoru na latinsko scripta, -orum, n. Dakle, skripta, skripata, uz odgovarajuće naglaske. Rječnici je i danas tako bilježe. No, isto tako, rječnici bilježe samo značenje "predavanja uvezana i uređena u obliku knjige", a za primjere kao java script uopće ne mare, to jest poznaju skript (od engl. script), ali samo u filmskoj terminologiji. Govorna praksa, međutim, i kompjuterski i studentski termin podvodi po jedno te isto - ženski rod. Skript ostaje rezervirano smao za film. Ne znam, ne sjećam se. Ali keks i silos jesu. Ha? Za silos nisi znao.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
Last Edited By: Didi 12/06/2009 12:01.
Edited 1 time.
|
||||
|
|
||||
egenus |
#32 | |||
|
Otkad neodređene zamjenice možemo deklinirati kao određene, ništa me ne čudi
Jezik
mase kad-tad prevlada. Tako i za skripte
Nikad se ne bih sjetio silosa
|
||||
|
|
||||
Didi |
#33 | |||
Jane wrote: Idem redom odgovarati na postove pa dokle stignem. Često znam pomisliti kako glavna uloga jezika ipak nije komunikacija, nego prikrivanje psihičkog sadržaja. Ne govorim, dakle, o izravnoj laži, nego o želji da svoju stvarnost predočimo sugovorniku kao jedinu pravu stvarnost, da ga uvjerimo u nju i navedemo ga da gleda našim očima. Što u startu zapravo znači dokidanje dijaloga.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
Didi |
#34 | |||
cb 022 wrote:Ne znam. Znam da sam ja sklona osamljivanju. Da je samoća na neki način potrebna za prevođenje. Komunikacijska buka, brbljanje i sve što odvaća pažnju predstavlja strahovitu smetnju. Već sam negdje napisala kako dobrim prijevodom smatram onaj koji izgleda i zvuči onako ili bar otprilike onako kako bi izgledao i zvučao tekst da ga je pisac u originalu pisao jezikom na koji se prevodi. A za to treba osluškivati tekst, pritajiti se, čekati u zasjedi dok ne naiđe prava riječ. Često se izraz skriva negdje u sjeni, a ne smijem ga direktno pogledati, jer će se još dublje sakriti, nego se moram praviti da me ne zanima. Katkada upali, a katkada treba poduzeti ozbiljnije mjere: ustanem od kompjutera, odem raditi nešto drugo, prošećem po sobi, a onda jurim natrag do stola da ga opet ne bih zaboravila.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
Didi |
#35 | |||
Ma Hydra wrote:Ja sam definitivno nepjesnički tip. Najveća su mi muka stihovi u proznom tekstu.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
Didi |
Languague Whisperers | #36 | ||
krazykat wrote:Definitivno nije. Lako je Stamaću pričati kako se za sve drugo - vodoinstalacije, popravak auta, cipele - obraćamo profesionalcima, a samo se za jezik svi smatramo stručnjacima. Jezik nije vlasništvo jezičarske elite, njoj u najboljem slučaju pripada jezično tumačenje i proučavanje. Ali nije ni vlasništvo širokih narodnih masa pa da ga unakazuju kako tko hoće. Jezik jednostavno nije ničije vlasništvo. Sklona sam ga smatrati živim bićem, i to s izuzetnom sposobnošću preživljavanja. Svi ga svojataju, a on nije ničiji. I što se grublje postavljaš prema njemu, više ti izmiče. Prevodioci su možda najbliže tome da ga pripitome, da se s njime sprijatelje, a to izaziva zavist. Ne zbog uspjeha, uspjeh je uvijek neizvjestan, nego zbog sposobnosti kontrole i samokontrole: lako je galamiti i bučiti, za šapat koji se daleko čuje nisu svi sposobni. Činjenica je da smo svi sposobni za govor, da smo jezično kompetentni, a isto je tako i činjenica da je ta kompetentnost teško mjerljiva, ako je uopće i ima smisla mjeriti. Hoću reći, isto smo tako svi sposobni, recimo, za hodanje, ali je na prvi pogled vidljivo, bez potrebe za aporijom o zecu i kornjači, da netko može hodati brže i dulje od nekoga drugog. Ili trčati. Odnosno, bar je lako provjerljivo. Jezični je mehanizam daleko složeniji, a samim time i daleko teže provjerljiv. Točnije, za njegovo je provjeravanje potrebno stanovito predznanje, a za svako je znanje potrebno učenje, a učiti se nikome ne da, nego je lakše reći "meni se čini", "meni to bedasto zvuči", "nikad to nisam čuo". Zapravo se jezična kompetencija svodi na kompetentnost u mišljenju. Pripadam među one bezumnike koji tvrde da su jezik i mišljenje usko povezani, da jedno bez drugoga ne postoji, da je glavni organ govora mozak, a artikulatorni je aparat tek oruđe. Inače prevođenje i ne bi bilo moguće. Čak ni u ovako ograničenom opsegu.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
cb 022 |
#37 | |||
Didi wrote: |
||||
|
|
||||
Didi |
#38 | |||
cb 022 wrote:Naprotiv. Imam osjećaj da pripadam i tamo i vamo. Sad, kad to pitaš, pada mi na pamet da se prevođenje može i tako shvatiti: kao oslobađanje od tog jezičnog globalizma.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||
krazykat |
#39 | |||
Didi wrote:Hajde hajde, jos malo.
|
||||
|
|
||||
Didi |
#40 | |||
krazykat wrote:S time da je ovo isključivo moja priča. OK, možda i ne samo moja, ali za druge ne znam pa neću ni govoriti. Meni je sama činjenica da možemo govoriti i služiti se jezikom uzbudljiva. Ideja da "ono o čemu se ne može govoriti, o tome treba šutjeti" zanimljiva mi je i duhovita, a jednim dijelom možda i točna, ali je ipak mnogo više onoga o čemu se govori, što se u jeziku prerađuje. Uzbudljiva mi je apstraktnost jezika u odnosu na stvarnost - bilo materijalnu, bilo nematerijalnu, i to ne u smislu arbitrarnosti, nego tko što se u riječima skuplja esencija izvanjezične stvarnosti, kao da jezik iz stvarnosti ekstrahira njezinu bit. Ili bar to pokušava. Na potpuno nefilozofskoj i praktičnoj razini, meni je jednako napeto čitati gramatike i rječnike kao i krimiće. Zato što se stalno divim rješenjima koja je pojedini jezik iznašao da bi izrazio isto, a opet ne posve isto što se u nekom drugom jeziku izražava na drukčiji način. I tako mi se malo-pomalo stvorila zbrka u glavi. Jasno, moj je materinski jezik hrvatski. Ali ima situacija i trenutaka kada i nehotice počnem razmišljati na "krivom" jeziku. Ako mi se to desi u razgovoru s ljudima koji taj "krivi" jezik znaju ili bar razumiju, i ne pomišljam na to da bih se korigirala, nego pustim jeziku na volju. U drugim slučajevima, najprije sebi "prevedem" što sam mislila reći pa onda to kažem. Jedino se kod Hamleta ne obazirem na to, nego ga puštam da pita ako nešto blebnem što ne razumije. On je jedini koji me neće u čudu pogledati ili misliti da se prenemažem. Pojednostavljeno: svi jezici, i oni koje znam, a još više velika masa onih koje ni na koji način ne znam, dio su Jezika, tvore Jezik. Jezik s velikim početnim slovom koji se onda manifestira ovako ili onako. No, zahvaljujući svakom jeziku koji znam ili poznajem sudjelujem u toj globalnoj tvorevini i u opasnosti sam da me to biće proguta, poput nekoga od onih Ma Hydrinih i Lovecraftovih stvorova. Prevođenje je čupanje teksta iz tkiva tog stvora, teksta koji bi inače mogao izgledati i ovako i onako. I svakako. Primjer koji će možda biti jasniji od svega što sam ovdje nabaljezgala. Dok sam pisala rečenicu "i u opasnosti sam da me to biće proguta", kao prva se izražajna mogućnost pojavilo d'être engloutie. Samo me činjenica da na tastaturi nemam ê odnosno mogućnost stavljanja akcenta spasila od toga da tako i ne napišem. Pa sam upotrijebila daleko bljeđu i manje izražajnu hrvatsku riječ.
Le bon sens est la chose du monde la mieux partagée: car chacun pense en être bien
pourvu.
|
||||
|
|
||||