Yuku free message boards

krazykat wrote:

---

Didi wrote:

---

Sad, kad to pitaš, pada mi na pamet da se prevođenje može i tako shvatiti: kao oslobađanje od tog jezičnog globalizma.

Hajde hajde, jos malo.

---

S time da je ovo isključivo moja priča. OK, možda i ne samo moja, ali za druge ne znam pa neću ni govoriti. Meni je sama činjenica da možemo govoriti i služiti se jezikom uzbudljiva. Ideja da "ono o čemu se ne može govoriti, o tome treba šutjeti" zanimljiva mi je i duhovita, a jednim dijelom možda i točna, ali je ipak mnogo više onoga o čemu se govori, što se u jeziku prerađuje. Uzbudljiva mi je apstraktnost jezika u odnosu na stvarnost - bilo materijalnu, bilo nematerijalnu, i to ne u smislu arbitrarnosti, nego tko što se u riječima skuplja esencija izvanjezične stvarnosti, kao da jezik iz stvarnosti ekstrahira njezinu bit. Ili bar to pokušava.

Na potpuno nefilozofskoj i praktičnoj razini, meni je jednako napeto čitati gramatike i rječnike kao i krimiće. Zato što se stalno divim rješenjima koja je pojedini jezik iznašao da bi izrazio isto, a opet ne posve isto što se u nekom drugom jeziku izražava na drukčiji način.

I tako mi se malo-pomalo stvorila zbrka u glavi. Jasno, moj je materinski jezik hrvatski. Ali ima situacija i trenutaka kada i nehotice počnem razmišljati na "krivom" jeziku. Ako mi se to desi u razgovoru s ljudima koji taj "krivi" jezik znaju ili bar razumiju, i ne pomišljam na to da bih se korigirala, nego pustim jeziku na volju. U drugim slučajevima, najprije sebi "prevedem" što sam mislila reći pa onda to kažem. Jedino se kod Hamleta ne obazirem na to, nego ga puštam da pita ako nešto blebnem što ne razumije. On je jedini koji me neće u čudu pogledati ili misliti da se prenemažem.

Pojednostavljeno: svi jezici, i oni koje znam, a još više velika masa onih koje ni na koji način ne znam, dio su Jezika, tvore Jezik. Jezik s velikim početnim slovom koji se onda manifestira ovako ili onako. No, zahvaljujući svakom jeziku koji znam ili poznajem sudjelujem u toj globalnoj tvorevini i u opasnosti sam da me to biće proguta, poput nekoga od onih Ma Hydrinih i Lovecraftovih stvorova. Prevođenje je čupanje teksta iz tkiva tog stvora, teksta koji bi inače mogao izgledati i ovako i onako. I svakako.

Primjer koji će možda biti jasniji od svega što sam ovdje nabaljezgala. Dok sam pisala rečenicu "i u opasnosti sam da me to biće proguta", kao prva se izražajna mogućnost pojavilo d'être engloutie. Samo me činjenica da na tastaturi nemam ê odnosno mogućnost stavljanja akcenta spasila od toga da tako i ne napišem. Pa sam upotrijebila daleko bljeđu i manje izražajnu hrvatsku riječ.