Yuku free message boards

prije desetak dana bili smo id, superego i ja u montrealu. sva trojica smo izasli navecer s bjondom te bjondinim i mojim juniorom u jedan francuski restoran u staroj luci. san ljetne noci. prilika radosna. do restorana smo hodali lijepim i zelenim montrealskim ulicama. svo vrijeme id i superego su se prilicno dobro slagali, a i ja s njima. kako i ne bih, san ljetne noci, rekoh. vec se bila popila boca sampanjca u hotelu, a onda se preslo na votka-martinije pa na crno quebecois. uopce nije lose to crno quebecois, frontenac, ali 'uopce nije lose' 'snepaasebjen' pa se preslo na uvijek pouzdani malbec. izmedju toga francuske perverzije (pokusavao sam, nakratko, zamisliti kao bi izgledala sjeverna amerika da su je, umjesto engleza, okupirali francuzi). u neko doba, tamo negdje oko druge boce vina, ili mozda trece?, superego, sin uglednog gestapovca, se poceo joguniti i rogusiti i poprijeko gledati mene i onog dobricinu ida. no, nas dva, zagrljeni i zagrijani, uopce se nismo obazirli na njega, otjerali smo ga od stola kao sugavo pseto. pozdravi tatu!, vikali smo za njim i pijanski se cerekali. stvarno je taj id lafcina. ima smisla za humor. i moze popit. bjonda kaze da smo se u hotel vratili u sitne sate, taksijem, da sam ja svo vrijeme pjevusio te da sam imao poteskoca pri izlasku iz taksija i ulasku u hotel. sreca, kaze, da imas ovo fino dijete i mene, da ti pomognemo u neprilici. kojoj neprilici!? svega toga se uopce ne sjecam. jedino se sjecam da mi se cijeli hotel, ne!-da su mi se cijeli montreal i cijela la belle province quebecoise vrtili oko glave. mora ljetne ponoci. kad sam ujutro otvorio oci, montreal se vise nije vrtio, ali me je glava malo boljela. heh, davno sam naucio od djeda, meraklije i boema, da od dobrih pica glava ne boli, bar ne previse. id je spavao kao beba, a superego je vec bio ustao, otplivao svojih pola sata, obrijao se, istusirao i namirisao. zavaljen u fotelju, pio je biljni caj, citao le devoir i cerekao se gledajuci moje podocnjake. to vecer smo izasli s prijateljima u jos jedan francuski restoran u st. denisu. konobar je dosao da uzme narudzbu. sto ce gospoda piti? mlijeko, skruseno je rekao id. on ce samo casu crnog (i to je samo zbog drustva, cuo sam kroz podrugljiv, osvetnicki ton). i litar vode, odgovorio je, umjesto mene, superego, dok sam ja zabezeknuto gledao u onu izdajnicku pizdu, ida.

d.

krazykat wrote:

---

Genijalno. Sad cu prevesti na francuski kao ilustraciju teorije za studente. Odmah ce im biti sve jasno.

pita superego koliko ce dobiti na ime autorskih prava.

d.

p.s.

ida i mene bi mogla potkupiti vecerom i nekim dobrim vinom, ali s njim malo teze ide. znas vec...