| Glavni krivac | Comment | |||
|---|---|---|---|---|
Lolek |
#101 | |||
|
Ne bi bilo više priča o Boleku. Kao što ih ni ovako više neće biti.
|
||||
|
|
||||
Jane |
#102 | |||
|
a zašto ne? ustvari, nije bitno. meni su i tvoji postovi o olimpijadi genijalni, to je jedino što me trgnulo od razmišljanja jadni kinezi, prvop potres, onda
olimpijada, ali nisam htjela tamo komentirati da ne kvarim dariju topic, već se ljuti na kratke postove. i onda uskočiš ti u punoj snazi
|
||||
|
|
||||
Nana |
#103 | |||
Jane wrote: Lolek iz crtanog je muško, a ja nemam predrasuda po spomenutom pitanju. |
||||
|
|
||||
Lolek |
tetka s "petljom" | #104 | ||
|
Ili hermafrodit.
Muško i tetka asocira na: 1) vozače C3 2) frizere i momke u buticima 3) portparola, glasnogovornika političke partije 4) Dejvida Bekama 5) forumaše koji se obraćaju na forumu sa "Vi" i "kolega" 6) kolege koje se međusobno obraćaju jedni drugima sa "kolega" 7) vodače pudlica, pekinezera i čivava Ne treba ih brkati s muškim strinama. Za to se treba dokazati među ženama, isprofilisati, steći renome osobe od poverenja i društveno informisanog bića, naučiti govoriti tiho i s osmehom. |
||||
|
|
||||
Nana |
#105 | |||
|
Mene jedan prijatelj uporno zove tetka.
|
||||
|
|
||||
Jane |
#106 | |||
|
da nije s neta?
|
||||
|
|
||||
Nana |
#107 | |||
Jane wrote: njet. |
||||
|
|
||||
Didi |
#108 | |||
|
Imamo li mi kakav adekvatan izraz za mušku strinu?
|
||||
|
|
||||
Lolek |
#109 | |||
Nana wrote: Mi smo našu baku po mami zvali "nana".
|
||||
|
|
||||
Nana |
#110 | |||
|
Sebe sam zvala Nana kad sam bila mala.
Nisam imala bake. Jedna je umrla kad je tati bilo 5 ili 6 godina, druga dvije godine prije nego što sam se rodila, tako da ne znam kako je imati baku.
Last Edited By: Nana 20/08/2008 06:52.
Edited 1 time.
|
||||
|
|
||||
Didi |
#111 | |||
|
Otkuda onda nadimak Nana?
|
||||
|
|
||||
Nana |
#112 | |||
|
Od imena koje sam naslijedila od bake. |
||||
|
|
||||
Nana |
Crtica | #113 | ||
|
Letargija Probudiš se. Ne moraš se pogledati u ogledalo, osjećaš da su kapci natečeni jer si plakala sinoć. Zašto? Tako, nekada moraš plakati. Nije potreban razlog. Bljesak koji je prošao kroz glavu. Asocijacija na nekoga ili nešto iz prošlosti ili budućnosti. Loše biometeorološke prilike. Svejedno. Znaš već da je još jedan dan kakav ti nije potreban i da će ti sve biti teško. Miris i okus kave je nešto lijepo. Vruće je a klima šušti umjesto da hladi. Sestra je bila na pregledu i doktor ju nije primio jer nije imala dvije uputnice nego jednu iako je čekala preko dva sata. Osjetljiva je jer mora na operaciju, ali to njega ne zanima. Zamolila je da obavi pregled i da će mu donijeti papir, ali je rekao da to nije trgovina. Naravno da nije, u trgovini postoji knjiga žalbe. I trgovkinje nitko ne cijeni. Ne paraju nosom ispred vas. Sve lošije mišljenje imam o Hipokratovim "učenicima". Telefonski pozivi. Glasovi zvuče slično tebi i shvatiš da ni drugi nisu baš u formi. Ne trebaju ništa. Samo da te čuju. I prekinu svoju i tvoju samoću. Ima jedan prijatelj koji mi zna zaprijetiti "mokrom krpom" kad se ovako osjećam. Njegov omiljeni izraz kad se kao prijeti. Ne bojim se, na drugom kraju svijeta je i nisam ga nikada upoznala. |
||||
|
|
||||
cb 022 |
#114 | |||
|
Ruke žena
----------
Djevojčica pred ogledalom. Popravila je kosu na čelu, namjestila pramen u položaj s kojim je zadovoljna svojim odrazom. Okrenula se prema glasu koji je pozvao, zamahnula rukom. U kutu oka joj je sjevnuo trak sjaja. Sjaj u oku koji imaju žene. Ruka zaustavljena u zraku. ... Crna roba, pognute glave. Njen posljednji ispraćaj. Kažu da je doživjela lijepe godine i da nema mjesta naricanju. Vido sam kad su je odvodili u bolnicu. Nemoćno tijelo u kolicima. Znala je da odlazi, ja nisam znao. Zatražila je od staroga da se sagne do nje jer sama nije mogla ustati. Pružila je ruku prepoznatljivom ženskom kretnjom i namjestila mu rever sakoa i košulju. Kako sam mogao znati da se neće vratiti kad sam gledao ženu a ne staricu? ... Gledajući utakmicu iz blizine, teški i snažni korak i ruke koje razgrću protivnice pomislim kako sportašice gube ženstvenost. Skok i pad na trticu, bolni vrisak. Pridižu je i pomažu joj u šepanju izvan igrališta. Boli je kuk, boli je stražnjica a drži ruku u zraku kao da je prelomljena. Nije joj ruci ništa, samo se kroz bol i povrijeđenost vratio ženski pokret. ... Gledaju me s podozrenjem jer sjednem i popijem piće s njim koji ne skriva da je homoseksualac. Dok god me ne zavodi ne vidim ništa problematično u tome. On na kazališni način gestikulira dok priča. Prepoznajem taj pokret ruke preko koga ga identificiraju i kad ne znaju o kome je riječ. Ruka u ramenu podignuta malo, vrlo malo prema gore, pa u laktu presavijena blago prema dole, a onda u zglobu šake naglo prema dole. Ruka žene. ... Dijete se okrenulo i zatrčalo natrag. Već je u glasu, prije nego ju je opazilo, prepoznalo majku. Ona je čučnula da mu je bliže u trenutku kad dotrči. Ruke ispružene ravno naprijed s dlanovima okrenutim na gore lagano su se počele presavijati u laktu, pa u šaci, dlanovi rotirati prema unutra. Ruke su se sklopile oko djeteta u zagrljaj. |
||||
|
|
||||
Dari6 |
#115 | |||
|
dvoboj
razrednik kulenovic: kada je i gdje bilo prvo zasjedanje avnoja? ucenik zafirovski ekrem stoji pred ogromnom kartom socijalisticke federativne republike jugoslavije i suti kao zaliven. nepokolebljivost revolucionara. razrednik kulenovic: kada je i gdje bilo prvo zasjedanje avnoja? ucenik zafirovski ekrem pogledom ovlas prelazi kartu (bihac, jajce, mrkonjic grad, neretva i sutjeska gube se u njegovim modrim ocima), skolsku plocu, uokvireni portret marsala tita, zatim usmjerava pogled ka prozoru i preko razrednika kulenovica, nevene p. iz prve klupe i snijegom pokrivenog trebevica gleda prema jugu. do kraja ispitivanja ne progovara ni rijec. razrednik kulenovic: ko ne zna osnovne elemente iz narodno-oslobodilacke borbe, e nece proci godinu.
kulen i zafa: okrsaj velikana. ni jedan nije popustio, ni jedan nije trepnuo. jedinica veca od trebevica,
sutnja dublja od pacifika.
Last Edited By: Dari6 09/04/2009 19:11.
Edited 4 times.
|
||||
|
|
||||
krazykat |
#116 | |||
Dari6 wrote:i je li ga bacio na godinu, bacio ga dabogda, magarca! cb, zacudujuce kako ti gledas zemske. Kao da ih je bog stvorio specijalno tebi za promatranje i zabavu.
|
||||
|
|
||||
Jane |
#117 | |||
|
ako zafa nije znao gdje je bilo prvo zasjedanje avnoj-a, mislim da nije znao ni šta je masa puta brzina, ni simbol za vodik, ni nepostojano a
što je zafa znao? |
||||
|
|
||||
krazykat |
#118 | |||
Dari6 wrote:ekrem je antisocijalisticki revolucionar. Sad je glavni u revolucionarnoj islamskoj republici... Dari, lijepo si to ispricao, ali...
|
||||
|
|
||||
Dari6 |
pilot-emisija | #119 | ||
Jane wrote:slobodni program. van nastvane aktivnosti. zafa je jako obiljezio tu jednu godinu koju je proveo s nama. mozda jednom postam ekrem zafirovski, omnibus. d.
Last Edited By: Dari6 30/06/2009 15:25.
Edited 2 times.
|
||||
|
|
||||
Manekenpix |
eo malo materijala i da po meni pljujete, nije red da izigravam waldorfa i vazadan ja zanovetam... | #120 | ||
|
radni naziv - Jabuka zaborava
vreme pisanja - poslednjih 12 minuta [isao sam pisat u medjuvremenu] Divan prolećni dan u Bašči. Miris Jorgovana, blaženo zelenilo Hortenzija. Iz zadnjeg drvorišta dopirala je graja ponosnih koka nosilja, kočopernih petlova i namćorastih svinja. U kutu Bašče, tik uz ajnfort, uzdizao se Bor. Gordi starac kojeg je tu postavio Didin otac "jošte prije onog rata"[1], da svedoči vremenu. Uz dva crkvena tornja bio je najviša tačka mirnog ravničarskog sela. Tri su generacije u njega urezale inicijale na deseti rođendan. A u sredini Bašče - Jabuka. Neobično razgranata, mamila je da se na nju penje, no ja sam uvek bio nekako podozriv. A bila je i ćudljiva. Imala je svoju populacionu politiku, pa je svake godine drugačije rađala. Valjda u skladu sa raspoloženjem. A jabuke, jabuke i nisu bile nešto posebno, ali iz nekog meni nepoznatog razloga, pita od njih je bila ukusnije nego druge. Idilu je narušavala samo neka potmula buka koje je dopirala s ceste. Radoznao i pomalo ljut, izašao sam na drum da pogledam ko to remeti moj mir. Kolona neobičnih oklopnih vozila kretala se ka Borovu Selu, poput povorke čudnih žaba krastača na točkovima koje u pomami hrle ka polju sveže procvale deteline. Valjda u šoku, ušao sam u Bašču i popeo se na Jabuku po prvi put. I onda - MRAK! Sledece čega se sećam je Sombor. Buđenje uz prepoznatljivi miris friške "madžarice" i pitanje "Jesi l' se lepo naspavao". Rekli su mi da je taj dan počeo Rat. Kasnije su mi još rekli da je te noći nekoga bilo u Bašči. Da čuva? Da straši? Ne znamo. A ja se ionako ne sećam - izgubio sam taj dan. Jedno vreme sam često odlazio tamo, al' to je druga priča. A onda sam odjednom prestao. Uporno sam odbijao da odem tamo, iako me je često bilo u kraju. Više od decenije. A onda su me lane nagovorili. Jedva sam odškrinuo vrata ajnforta. Zalazeće sunce s mukom se probijalo kroz gusto narasli korov, viši od svakog prosečnog Slavonca. Hortenzije su davno umrle. Jorgovan se sasušio. Iz zadnjeg dvorišta dopirao je muk, prošaran cikom pacova. U magnovenju sam tumarao Baščom. A onda sam se popeo na Jabuku. Valjda da nesvesno zatvorim krug. Opet je čudno rodila. Ubrao sam jednu jabuku. Bila je sitna, daleko sitnija nego što pamtim. Kora joj je bila naborana, kao vrat neke starice. Obrisao sam prašinu rukavom i zagrizao. Bila je gorka. Gorka i pomalo kisela. Valjda kao i raspoloženje u kojem je živela Jabuka. Sišao sam i polako izašao. Zaključao sam vrata i otišao da se nikad ne vratim. Nedugo zatim, posekli su i Bor. |
||||
|
|
||||