Yuku free message boards

Zašto je otišao? Stvar je više nego jasna samo je potrebno malo se odmaknuti od drveća da bi se imao pogled na cijelu šumu.

Ivo Sanader je tip koji je sav svoj politički kapital i kredibilitet uložio u samo jednu kartu - ulazak Hrvatske u EU. U ime toga cilja pristao je na gotovo sve što su europski birokrati od njega zahtijevali ma koliko to bilo u suprotnosti sa svime u što su se ili on ili stranka prethodno deklarativno zaklinjali. Neću spominjati more sitnih detalja, nego samo dvije najkrupnije stvari koje najbolje oslikavaju tu vrstu samoubilačke servilnosti - odustajanje od ZERP-a i lociranje-identificiranje-transferiranje Gotovine. Pri tome su mu stalno pjevušili uz uho nešto poput Ibričinih refrena - Još samo ovaj put, još samo ovaj put….Ništa nije pomagalo što su mu u ovom dosad nezabilježenom medijskom jednoumlju rijetki uspijevali sugerirati da odustane od takve politike jer zahtjevima praktički nikad neće biti kraja. I takve je po naređenju uklanjao poput do jučer vodećeg kolumnista Večernjeg Lista, Tihomira Dujmovića. Stvari su mu iz dupeta u glavu došle tek sada kad je napokon shvatio da je slovenska politička ucjena samo još jedan u nizu ponižavajućih političkih zahtjeva iza kojega stoji samo jedan politički cilj - uporna odgoda ulaska Hrvatske u EU. Naivno je vjerovao, pa neće se usuditi ići protiv nečega što ne samo da se kosi s europskim pravnim stečevinama nego i sa zdravim razumom. Ipak, usudili su se. Što je preostalo Ivi Sanaderu nego da teškom mukom naposljetku izusti - Ja u tome više ne želim sudjelovati.

Zašto je 'nekome' u interesu odgoda? Ne radi se o nekoj posebnoj teoriji zavjere, niti je mala Hrvatska kao Hrvatska nekome posebno bitna. Ona je samo mali ulog u europskom miješanju političkih karata. Velika Britanija se više i ne trudi prikriti da svemu tome vodi glavnu riječ uz povremeno asistiranje zemalja iz europskog rojalističkog kruga. To je upravo ona prečesto i iracionalna konstanta britanske politike koja se najbolje oslikava u riječima Churchillovog političkog savjetnika lorda Ismaya o smislu europskih integracija - keep the Americans in, Russians out, and the Germans down. U čemu se dakle sukobljavaju ili razlikuju interesi Njemačke i Britanije? To se najbolje može objasniti na primjeru Turske. Nijemci ih uporno žele van EU, a Britanci ih uporno žele ugurati unutra. Britaniji nikad nije bila u interesu EU čvrsto omeđene političke i teritorijalne strukture jer takvo stanje ojačava utjecaj Njemačke unutar te i takve Europe i zato Britaniji više odgovara stanje nejasnih europskih granica i što labavije političke europske organizacije gdje bi ona mogla ugodno levitirati u limbu između SAD-a i Europe, tj. u prostoru u kojemu ima najveći politički utjecaj. Stoga nimalo ne začuđuje da je Švedska odmah po preuzimanju predsjedavajuće uloge u EU, jučer ponovno otvorila pitanje Turske, a da se o Hrvatskoj uopće nije ni govorilo. Hrvatska je kako rekoh, mali politički ulog kojim Britanija ucjenjuje Njemačku po pitanju Turske. Slovenci samo odrađuju posao jer se na takvu bestijalnu ucjenu sigurno ne bi usudili da nemaju iza sebe moćnog pokrovitelja (nije britanska kraljica baš prošlu jesen došla u Sloveniju samo da bi se divila lipicancima). Mnogima je možda teško povjerovati u takvu vrstu britanske doslovno opsjednutosti Njemačkom, ali sva sila činjenica i političkih poteza ukazuju na to. Preporučio bih svima kao ljetno štivo, da bi bolje shvatili i vruću jesen koja dolazi, knjigu britanske povjesničarke Carole Hodge: Britain and the Balkans. Imate je skoro cijelu i na netu na Google books. Ona najbolje objašnjava kakvu je mračnu ulogu Britanija odigrala u ovim zadnjim balkanskim ratovima, baš u ime gore navedenih ciljeva, gdje je Bosna najbolji primjer do koje granice i iracionalno postavljena politička pragma nadilazi bilo kakva pitanja morala i elementarnog suosjećanja za ljudsku patnju. Jednako tako, ona objašnjava koliko cijela ta čudna politička ravnoteža ovisi i o ponašanju Francuske koja cijelo vrijeme očijuka sa svima, ali nikome ne sjeda predugo u krilo jer je to i za nju politički najlukrativnija pozicija. Tako se ponašala za vrijeme rata u Bosni, tako se ponaša i sada.

U svakom slučaju, Sanader se odlučio na ovaj potez kad je napokon shvatio da ni na što više ne može, tj. nije ni mogao utjecati i da će udovolji li bilo kojem uvjetu ili razlogu za ulazak u EU, uslijediti sljedeći još apsurdniji. Hrvatskoj će se upaliti zeleno svjetlo tek onda kad se na velikom stolu podijele karte i tek tada će se Sanader opet slavodobitno aktivirati. Da bi u tome uspio, već si je unaprijed posložio stranačku infrastrukturu nad kojom će cijelo vrijeme moći imati kontrolu. Povlačenje iz politike malo morgen.

Postoje naravno i dodatni, puno bitniji unutarnji faktori koji su ubrzali odluku, ali o njima možda nekom drugom prilikom. Čeka nas vruća politička jesen i još vruća zima.