ovaj interview dzevada karahasana i ono sto je rekao o karadzicu poprilicno je uzburkao koliko-toliko mislecu javnost u beiha.
pa dobro, o banalnosti (ordinarnosti, normalnosti. ljudskosti zla, s navodnicima ili bez) jos davno je pisala hannah ardent povodom sudjenja eichmannu.
btw, ja sam zadnjih osam godina gledao (s uzasom, treba li ponovo reci?) kako se nacificira/fasizira svakodnevnica u mojoj zemlji: cenzura medija, patriot
act, guantanamo, prisluskivanje telefona, bezocno i svjesno laganje najvisih drzavnih sluzbenika, ulazak u potpuno nepotreban, izmisljen rat, posvemasno
odsustvo kritike, prihvacanje ovakve situacije kao 'normalne'....otud pa do otvaranja 'sabirnih centara', 'kontrolnih rezervata' itsl.,
moze biti samo mali korak do 'industrijskih logora' za one s malo drukcijom bojom tena, malo kosijim ocima, i, sto da ne, malo neuobicajenijim
akcentima. prvo dvoje smo imali, ne treba sumnjati da bi se naslo jos kriterija za izdvajanje. i da, sve izgleda tako normalno: bush voli svoje kcei, cheney
uziva u svojim unucima. so ordinary. slicno kao i karadzic. ili kao ti i ja.
d.



samo sto je tema
psihoanaliza, a tema povijest je nize! Tema marketing se moze otvoriti.
i napokon kompromis :