U napasti sam da ovu temu nazovem antonimima pojmova u nazivu podforuma, dakle, neum i nerazum, ali bi to zapravo bilo traženje olakotnih okolnosti. Na djelu,
naprotiv, jesu i um i razum, ali zločesto i pakosno upotrijebljeni - u koju svrhu o tome možemo raspravljati.
Činjenice su sljedeće: u četvrtak, 23. listopada, između šest i pola sedam poslije podne, ubijeni su I. Pukanić i N. Franić. Poginuli su od bombe postavljene pod Pukanićev automobil, u centru Zagreba, na par stotina metara od Jelačićevog placa. Sve ostalo, uključujući i nedavna hapšenja u sklopu istrage, ili nije dokazano ili predstavlja subjektivno mišljenje ili nagađanje. No, činjenica je i to da je atentat izazvao, najblaže, rečeno veliko komešanje, što u državnom vrhu, što u policiji, a što među "širokim narodnim masama". Tjedan dana nakon događaja, po svojem običaju, mudro pričekavši da se vidi na koju stranu vjetar puše, u priču se dušobrižnički uključila i Sveta Matera Crkva, i to preko Glasa Koncila: link.
Ton je prividno umiriteljski i tješiteljski, no iza tog privida krije krije se militantnost. Nwe govorim ja badava da se komunizam ustrojio po uzoru na KC, prihvaćajući od nje i vječitu paranoju: treba se boriti, svi su protiv nas.
Ovo je izvučeno iz teksta i istaknuto kao glavna misao:
Val nasilja trebao bi pridonijeti osvješćenju pripadnika suvremenoga hrvatskog društva o nužnosti da se u obiteljskom, školskom, crkvenom i javnom odgoju njeguju i ostvaruju univerzalne vrijednosti, o nužnosti poštivanja zakonitosti, o nužnosti sprečavanja utjecaja svih manipulacija, jer su u službi zla.
Znači li to, kao što se to meni čini, da vjeronauk treba, osim u škole, uvesti i u vrtiće, s čime se, kako čujem počinje bez konzultacije s roditeljima? A po mogućnosti i zajedničku jutarnju molitvu u poduzećima - zašto bi islam bio bolji od katoličanstva?
No, dobro, još bih im i oprostila propagiranje i reklamiranje vlastite "tvrtke" - biznis je biznis, ali ne mogu prijeći preko okrivljavanja ljevice kao vječitog neprijatelja - ne imenom i prezimenom, doduše, nego kao svjetonazor, čime se onda kao bezgrešna legitimira sadašnja svjetovna vlast i daje joj se otpust za sve grijehe i pogreške počinjene do sada i od sada. Naime, u istaknutom dijelu izostavljena je rečenica umetnuta između riječi "val nasilja" i "trebao bi": koji je najčešće sukob na ljevici (a ljevica ovdje ne označuje samo političke stranke lijeve političke opcije).
No, nazdravlje! Nije mi, međutim, namjera ovdje polemizirati o krivnji ljevice (i kao političkog stava i kao svjetonazora). Uostalom, i slažem se da ljevica kod nas snosi velik dio krivnje, i to zato što je praktično i nema, osim ako se SDP ne misli nazivati ljevicom, što je od početka paktirala s pozicijom, a onih tri i pol godine što ih je provela na vlasti upotrijebila je da razočara svoje birače i osnaži protivnike. Iza istaknutog dijela slijedi, naime, još jedna rečenica: Velika većina u suvremenome hrvatskom društvu sigurno to želi i prihvaća, a pozvana je i to bolje živjeti i ostvarivati.
Sa zluradim veseljem, moram priznati, čitam je u kontekstu najave o tome da će se Ustavni sud, na prijedlog većeg broja građana - pa ma što to značilo, do kraja godine prihvatiti razmatranja ustavnosti odredaba Vatikanskog ugovora: link. Vjeronaukom u obrazovnim ustanovama bavio se Ustavni sud i prije četiri godine, ali mu je tada predsjedao Vice Vukojević pa je rezultat bio ovakav. Sada je predsjednica suda Jasna Omejec, žena koja imam, najblaže rečeno, drukčije nazore, a to bi za Crkvu moglo biti opasno. Hoće li doista tako biti, vidjet ćemo. Možda je u pitanju dodvoravanje EU odnosno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s evropskim okvirima, no razlog zapravo i nije toliko bitan: važan je rezultat.
Činjenice su sljedeće: u četvrtak, 23. listopada, između šest i pola sedam poslije podne, ubijeni su I. Pukanić i N. Franić. Poginuli su od bombe postavljene pod Pukanićev automobil, u centru Zagreba, na par stotina metara od Jelačićevog placa. Sve ostalo, uključujući i nedavna hapšenja u sklopu istrage, ili nije dokazano ili predstavlja subjektivno mišljenje ili nagađanje. No, činjenica je i to da je atentat izazvao, najblaže, rečeno veliko komešanje, što u državnom vrhu, što u policiji, a što među "širokim narodnim masama". Tjedan dana nakon događaja, po svojem običaju, mudro pričekavši da se vidi na koju stranu vjetar puše, u priču se dušobrižnički uključila i Sveta Matera Crkva, i to preko Glasa Koncila: link.
Ton je prividno umiriteljski i tješiteljski, no iza tog privida krije krije se militantnost. Nwe govorim ja badava da se komunizam ustrojio po uzoru na KC, prihvaćajući od nje i vječitu paranoju: treba se boriti, svi su protiv nas.
Ovo je izvučeno iz teksta i istaknuto kao glavna misao:
Val nasilja trebao bi pridonijeti osvješćenju pripadnika suvremenoga hrvatskog društva o nužnosti da se u obiteljskom, školskom, crkvenom i javnom odgoju njeguju i ostvaruju univerzalne vrijednosti, o nužnosti poštivanja zakonitosti, o nužnosti sprečavanja utjecaja svih manipulacija, jer su u službi zla.
Znači li to, kao što se to meni čini, da vjeronauk treba, osim u škole, uvesti i u vrtiće, s čime se, kako čujem počinje bez konzultacije s roditeljima? A po mogućnosti i zajedničku jutarnju molitvu u poduzećima - zašto bi islam bio bolji od katoličanstva?
No, dobro, još bih im i oprostila propagiranje i reklamiranje vlastite "tvrtke" - biznis je biznis, ali ne mogu prijeći preko okrivljavanja ljevice kao vječitog neprijatelja - ne imenom i prezimenom, doduše, nego kao svjetonazor, čime se onda kao bezgrešna legitimira sadašnja svjetovna vlast i daje joj se otpust za sve grijehe i pogreške počinjene do sada i od sada. Naime, u istaknutom dijelu izostavljena je rečenica umetnuta između riječi "val nasilja" i "trebao bi": koji je najčešće sukob na ljevici (a ljevica ovdje ne označuje samo političke stranke lijeve političke opcije).
No, nazdravlje! Nije mi, međutim, namjera ovdje polemizirati o krivnji ljevice (i kao političkog stava i kao svjetonazora). Uostalom, i slažem se da ljevica kod nas snosi velik dio krivnje, i to zato što je praktično i nema, osim ako se SDP ne misli nazivati ljevicom, što je od početka paktirala s pozicijom, a onih tri i pol godine što ih je provela na vlasti upotrijebila je da razočara svoje birače i osnaži protivnike. Iza istaknutog dijela slijedi, naime, još jedna rečenica: Velika većina u suvremenome hrvatskom društvu sigurno to želi i prihvaća, a pozvana je i to bolje živjeti i ostvarivati.
Sa zluradim veseljem, moram priznati, čitam je u kontekstu najave o tome da će se Ustavni sud, na prijedlog većeg broja građana - pa ma što to značilo, do kraja godine prihvatiti razmatranja ustavnosti odredaba Vatikanskog ugovora: link. Vjeronaukom u obrazovnim ustanovama bavio se Ustavni sud i prije četiri godine, ali mu je tada predsjedao Vice Vukojević pa je rezultat bio ovakav. Sada je predsjednica suda Jasna Omejec, žena koja imam, najblaže rečeno, drukčije nazore, a to bi za Crkvu moglo biti opasno. Hoće li doista tako biti, vidjet ćemo. Možda je u pitanju dodvoravanje EU odnosno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s evropskim okvirima, no razlog zapravo i nije toliko bitan: važan je rezultat.
Jedino što bi Free morala onda na nudističku plažu. 
Nekako mi se čini da ga imamo...
