Danas Symp ima ovoliko godina koliko ima svjećica na ovoj torti koju sam ukrala negdje na Netu. Dakle, sedam, koliko mogu procijeniti onako od oka - sad će početi prebrojavanje!
Možda bih ja vama i ispekla tortu da je Go stavio recept, ali je on krenuo od hladetine i fanjka, a u takvoj kuhinji nema baš puno
sklonosti za torte. 
Nekako mi simbolično izgleda što je torta podijeljena na sedam kriški, taman po jedna za svakoga tko ovdje koliko-toliko redovito piše. To su oni koji ostaju, oni koji su uvijek spremni za razgovor, koji ujutro prvo otvore Sympovu stranicu (bar se nadam!), ali se valjda već previše dobro poznaju da bi međusobno o nečemu posebnom raspravljali, a usto se u većini slučajeva i uzjamno slažu. Moš mislit diskusije! No, zato strpljivo čekamo pa se od vremena do vremena pojave novi likovi, a isto tako i odu. Onda dođu drugi pa i oni odu. Symp ostaje.
Nismo ovdje nešto posebno skloni statistici i prebrojavanju - čak nemamo ni evidenciju postova po glavi simpovskoj, ali se već na prvi pogled vidi da je ovo mirno mjestašce. Ne bih ja stoga na Sympu ništa puno mijenjala - osim možda da ga danas upišemo u pionire! - neka ostane kakav jest i neka mu se predbacuje sve što i do sada: da je elitistički, da je dosadan, da se na njemu puno ne piše (pogotovo da nema puno postova s jednim i pol smajlićem), da je apolitičan... Pa što?! Ako nam se takav ne bude sviđao, sami ćemo ga promijeniti.
Za slučaj da ipak navrati netko od poznanika, ukrala sam ja još jednu tortu, a ako ne bude nikoga, možemo je pojesti u američku čast i slavu - baš su zgodno namjestili izbore da novog predsjednika dobiju na naš rođendan, pod uvjetom da i republikanac Garibaldi dobije komadić u znak pomirbe.
