Yuku free message boards

ako sam ista mrzio kod mojih rodjaka koji su zivjeli u kanadi i americi (to je jos ona stara emigracija, iz pedesetih-sezdesetih, ne ova nova iz devedesetih; sada imam i tih) to je kad bi poceli ubacivati engleske rijeci ili cijele fraze u hrvatski. srecom, nisu isli jos jedan korak dalje pa kroatizirali ili bosnizirali engleske rijeci i idiome ('idem skocit do shope da kupim breda i milka', 'bas sam jucer klejmao takse, 'hajde se ti cejndziraj u susjednu sobu' itsl.). mada sam i tada znao engleski (i to bolje od njih i to ne zato sto sam ja bio neki as, vec zato sto su oni bili losi), pa nije bilo problema s razumijevanjem, ali me je taj stil strasno zivcirao. izgledao mi je papanski, mada, ruku na srce, rodijaci nisu bili papci (nema toga u livnu i u zagrebu ).

od kada zivim vani , a to je sada vec jako dugo, godinama sam sprovodio striktnu separaciju i segregaciju jezika u mom privatnom zivotu (za poslovni se podrazumijeva) - ako se govori hrvatski (obojen bosanskim, ili je obratno) onda se govori tako, ako bas mora engleski, onda je engleski. to je bilo relativno lako buduci da smo bjonda i ja iz istog jezika i kulture i normalno da kuci ne govorimo engleski vec ovu neku bastardiziranu varijantu hrvatskog koji je pun turcizama i sarajavskih lokalizama (to ja volim), a sve, tu i tamo, zacinjeno spalatinizmima (to ona voli, a ja prihvacam). no, u zadnjih dvije-tri godine, s uzasom primjecujem da, cak i kad govorimo kuci izmedju sebe, ubacujem, ne rijeci, nego recenice, cijele blokove, na engleskom - pogotovo kad hocu reci nesto u vezi s poslom (postoji savrseno adekvatan hrvatski rjecnik za moj posao, nisam astronaut, tako da nemam opravdanja) ili kad komentiram americku politiku i ekonomiju ( i za to postoji savrsen i vrlo slikovit hrvatski rjecnicki korpus - npr.: banda, kradljivci, prevaranti, pljackasi, neodgovorne barabe, vjesala, da bog dao da dodju komunisti na dva mjeseca da sve postrijeljaju, cirkusanti, pas mater, bit ce bolje, valjda, nadati se, samo bog dragi zna, a mozda i ne zna...).

malo sam analizirao ovo i zakljucio da mi je cesto, pogotovo u ovakvim kontekstima, lakse i brze naci englesku rijec ili idiom i da mi je mrsko, lijeno (upravo tako) malo zastati i iskopati hrvatsku rijec. ne volim to i cinim svjestan napor da to ne radim ili da odmah prekinem kada primijetim (doista se trudim), jer prvo, kako rekoh, uvijek me to zivciralo i izgledalo papanski, a drugo, mislim da je dobro, za mentalnu gimnastiku i svjezinu, odrzavati precizno izrazavanje i na maternjem i na usvojenom jeziku. da parafraziram samuela l. jacksona iz pulp fictiona - i'm trying, rocco, i'm really trying.

citanje sigurno pomaze - probam na cca. svaku trecu-cetvrtu knjigu koju procitam na engleskom (ili ponekad na castellanu; btw, francuski sam totalno zapustio i zato cu biti rigorozno kaznjen i ismijan, znam) ubaciti i jednu na bosnaskom, hrvatskom, srpskom. jezika radi, a bogme da se uprate mentalne vibracije iz starog kraja. plus, sto periodicno prodjem po dragim selimovicevim, andricevi, kisovim, pekicevim, tinovim, dizdarovim, matosevim stranicama. mada, jbg, 90% moje neverbalne komunikacije ide na engleskom.

d.

p.s.

u pogresnu sam zemlju emigrirao. espana je prava zemlja za mene.