Yuku free message boards

Nije mu kriv cijeli svijet već je dovoljno da se fokusira na neposredne uzroke svojih nevolja koje su ga dovele na rub ponora. Moglo bi se reći, da na ne pruženu ili neuzvraćenu pažnju, ljubav, poštovanje ... uzvraća nasilnim činom u svrhu zadavanja bola (ili bar velike neugode) u okviru osvete, koja mu je jedino preostala, kad je iscrpio ostale dostupne opcije.
Pronalazim sličnosti i sa bombašima samoubojicama.
Statusom u kojem su se zatekli nikako nisu zadovoljni, na promjenu statusa utjecati ne mogu, pa se priklanjaju nasilju kojega ostvaruju kroz autodestrukciju, iako moraju biti svjesni, da ubojitim akcijama u konačnici nikako ne će postići željeni uspjeh.
To će reći da je za prelazak preko kritične točke neophodan poticaj. U krivičnom zakonu, poticanje na samoubojstvo povlači krivičnu odgovornost.
O tome se govorilo u "Pravnoj prevenciji suicida", ali više sa naglaskom da se zadovolji pravna forma, kojom se pokriva evidentna rupa nemoći suprotstavljanja suicidu, nego da se stvarno djelotvorno prevenira.
U praksi se nitko previše ne zamara preciznijim određivanjem ishodišne točke iz koje kreće poticaj.
Na samoubojstvo se uglavnom gleda na svršeni čin u kojem je izvršitelj i žrtva jedna te ista osoba i za daljnje traženje uzroka unutar žrtvina okružja nema dovoljno motivacije istražnih organa.
Načelno se sam suicid ne prihvaća kao redovna smrt (što u naravi ipak jeste), ali ne iz etično-znanstvenih razloga, već zbog toga što je počinitelj-žrtva izmakao svakoj mogućoj provjeri ispravnosti etičko-znanstvenih stavova (ujedno i kaznenom progonu), koji proizlaze (poput dogmi) iz prihvaćenih normi ponašanja ljudskog društva, a u čiju se ispravnost opravdano sumnja.
Kad suicidan odluči otići, prestaje briga za sav ostali svijet, već su sve emocije fokusirane na uzroke njegovih jada i neispunjenih očekivanja, sa jedinim ciljem da zada što više bola i patnje (satisfakcija) i da se istovremeno ukloni iz nepodnošljivog ambijenta (korist) , pa bi se crno-humornim rječnikom moglo reći da suicidom spaja ugodno s korisnim. Sve to unatoč činjenici da neće (iz logičkih razloga) moći konzumirati plodove svoje činidbe što bi inače trebao biti prvi motiv u pokretanju svake akcije. Da se uživa u rezultatima.
Sami poticatelji najčešće ostaju izvan dosega kaznene odgovornosti, ali bivaju doživotno opterećeni strašni teretom smrti, kojoj su velikim djelom sami doprinijeli.
Vjerojatno i sudski organi imaju slično viđenje događaja, pa uvidjevši da je poticatelj već kažnjen na neki način, odriču se daljnjeg progona istih unatoč njegovom nedvojbenom suučesništvu u suicidu.
Slično kao što se ne primjenjuju kaznene odredbe npr, na vozača koji je uzrokovao prometnu nesreću u kojoj mu smrtno strada najbliži član obitelji, unatoč neupitnoj krivnji.
Između redaka suhoparnih paragrafa nazire se zaključak da je počinitelj već dovoljno kažnjen.
Ako je tako, izgleda da je suicidan ipak postigao cilj.

Naravno da se ne odnosi na lihvare.

Mislio sam na domaće teroriste: oca, majku, partner(ica)... šef.... itd. Ljudi iz najbližeg životnog kruga.