... u ovom kazinu od podforuma...
Elem, pogledala sam ikone glede Vasresenija i upitala se, sto znaci taj trokut koji se tradicionalno pojavljuje : Krist i dvije figure koje ga okruzuju :
.
Doznah da su to Adam i Eva, koje Krist, izlazeci iz pakla - oznacen tamnom bojom ispod Spasiteljevih nogu - vadi iz groba i vuce za sobom prema Bogu.
Kad je Adam sagrijesio s Evom, bivstovanje se podijelilo na dusu i tijelo, smrt i "zakon trulezi" se prenio na potomstvo.
(znaci, za Crkvu nas zivot je doslovno smrtna bolest seksualno prenosiva)
Po jednom od osnivaca kristijanizma, Ivanu Damskinu (7/8 st, dakle prije velikog Raskola) (ne znam zasto, od svih krscanskih jezika, jedino ga nema na hrvatskoj wikipediji)
Krist je sisao u pakao da oslobodi pravedne iz " tamnica hada" : tako stvara jedinstvo onih koji su zivjeli prije, sada i u buducnosti.
Krist je uskrsnuo od mrtvih
smrcu je pobijedio smrt
onima koji su u grobu
dao je zivot
(Damaskinov kanon koji se pjeva u pavoslavnoj uskrsnjoj liturgiji)
Bizantska svada ikonolasta i ikonodula se ustvari zavrsila kompromisom : zabranjeno je slikati tijelo, ikone moraju predociti duh. Predodzbe su standardizirane, svaka ikona je radena po istim kanonima. Slikar je anonimni zanatlija, vrlo malo imena je ostalo u povijesti slikarstva. Idealizirajuci zivot, paradoksalno su ubili zivot u slikarstvu.
Samo su veliki umjetnici uspjeli probiti led konvencije i unijeti zivot u stroga pravila - kao Andrei Rubljov, kojeg sad svi znamo zahvaljujuci Tarkovskom.
Istocna Crkva insistira na prikazanju direktnog prelaza iz trulezi u vjecni zivot, a Zapadna Crkva slavi Kristovo tijelo.
Mantegna je izasao iz bizantskog kanona :
Ta razlika u slikarstvu je jedna od osnovnih vektora u razvoju zapadne i istocne kulture i svjetonazora.
A sad idem pogledati izlozbu Blaga Svete Gore, prvi put izaslo iz Atosa.
Elem, pogledala sam ikone glede Vasresenija i upitala se, sto znaci taj trokut koji se tradicionalno pojavljuje : Krist i dvije figure koje ga okruzuju :
.
Doznah da su to Adam i Eva, koje Krist, izlazeci iz pakla - oznacen tamnom bojom ispod Spasiteljevih nogu - vadi iz groba i vuce za sobom prema Bogu.
Kad je Adam sagrijesio s Evom, bivstovanje se podijelilo na dusu i tijelo, smrt i "zakon trulezi" se prenio na potomstvo.
(znaci, za Crkvu nas zivot je doslovno smrtna bolest seksualno prenosiva)
Po jednom od osnivaca kristijanizma, Ivanu Damskinu (7/8 st, dakle prije velikog Raskola) (ne znam zasto, od svih krscanskih jezika, jedino ga nema na hrvatskoj wikipediji)
Krist je sisao u pakao da oslobodi pravedne iz " tamnica hada" : tako stvara jedinstvo onih koji su zivjeli prije, sada i u buducnosti.
Krist je uskrsnuo od mrtvih
smrcu je pobijedio smrt
onima koji su u grobu
dao je zivot
(Damaskinov kanon koji se pjeva u pavoslavnoj uskrsnjoj liturgiji)
Bizantska svada ikonolasta i ikonodula se ustvari zavrsila kompromisom : zabranjeno je slikati tijelo, ikone moraju predociti duh. Predodzbe su standardizirane, svaka ikona je radena po istim kanonima. Slikar je anonimni zanatlija, vrlo malo imena je ostalo u povijesti slikarstva. Idealizirajuci zivot, paradoksalno su ubili zivot u slikarstvu.
Samo su veliki umjetnici uspjeli probiti led konvencije i unijeti zivot u stroga pravila - kao Andrei Rubljov, kojeg sad svi znamo zahvaljujuci Tarkovskom.
Istocna Crkva insistira na prikazanju direktnog prelaza iz trulezi u vjecni zivot, a Zapadna Crkva slavi Kristovo tijelo.
Mantegna je izasao iz bizantskog kanona :
Ta razlika u slikarstvu je jedna od osnovnih vektora u razvoju zapadne i istocne kulture i svjetonazora.
A sad idem pogledati izlozbu Blaga Svete Gore, prvi put izaslo iz Atosa.
