Yuku free message boards

kisna copacabana. sta da rade ljudi koji tu nemaju prijatelje, poznanike ili makar tetku?



e, onda treba otici u lapu, gdje su najbolji klubovi, na samba-party. ne postoji zapis slikom ili kamerom koji moze
docarati kako se carioce zabavljaju. bijase petak navecer ( a svaki dan je petak navecer u riju, tako veli
legenda), cairpinha je bila pitka, pivo hladno, bend je svirao zestoko i suptilno u isto vrijeme, a ljudi su plesali mahnito.
svi: crni, bijeli, mladi, stari, ruzni, lijepi, debeli, mrsavi. pure joy of living (nisu normalni). a onda...



treba malo landarati po riju (kisa i dalje pada) i otici do cosme velha, pogledati kako je rio izgledao
nekad. polozaj rio de janeira je i blagoslov i prokletstvo, mozda bolje reci incident prirode ili boga, kako
kome pase. nevidjeno lijep i razudjen guanabara zaljev sa prelijepim plazama, i bazaltnim brdima koja kao
da su napravljena I postavljena nekom visom silom. izmedju brda i mora smjestio se rio, izuvijan i razbacan po
sinusoidama plaza, uzbrdo-nizbrdo, zleno, zeleno. prostora se nema, sada tu zivi nekih cetrnaest milijuna ljudi,
i grad se, slicno kao i new york, stalno mora rusiti i ponovo izgradjivati. stara kolonijalna arhitektura, kao ova
u cosme velhu, vec je gotovo sva iscezla. murali su novijeg datuma, cijeli su cosme velho i susjedna mu santa
teresa u ulicnim muralima.



i naravski, favele, kojih ima oko sedam stotina, i koje se uspinju uz brda i spustaju niz njih do najskupljih
kvartova- ipaneme, leblona i copacabane. skoro da ih iz kuca i sa terasa ipaneme i copacabane
mozes dotaci i osjetiti miris feijoade koja iz favela dopire. sredine u riju gotovo da i nema: postoje izuzetno
bogati koji zive iza resetaka i sa sigurnosnim kamerama i izuzetno siromasni koji nemaju resetke, ali zato imaju
izuzetan pogled na rio, zaljev i ocean.



dobro sad, vidio sam i ljepsih katedrala. ova u riju je potpuno moderna, izvana
lici na betonski hangar, no stvar spasava unutrasnjost, neocekivano prijatan prostor za
tako ogromnu gradjevinu i igra tropskog svjetla koje pada na vitraze.
ako mene netko pita, puno mi je draza milanska katedrala ili jedna izuzetna
crkva u quitu, u ecuadoru, compania del jesus. a o crkvi na gorici, u livnu da
i ne govorim.



i da, kad si vec u riju, moras se popeti na jedno od brda, corcovado, i vidjeti
jesus christ superstara i publiku mu u fotografskim pozama. ozbiljni ljudi se
valjaju po zemlji. cirkus.



ima i drugo cuveno brdo, glava secera, na koje se isto treba popeti. hajd, dobro. nezgoda je sto je tri dana
lila kisa, a cetvrti dan je bio brazilski nacionalni praznik pa su svi navalili na brda i planine, kao slovenci.
imali su i zasto. tek se sa glave secera (na ciji smo vrh stigli oko deset navecer) moze u potpunosti vidjeti
nestvarna ljepota rio de janeira. ljepota koja ima u sebi neku tenziju i uznemirava. nema ravne linije, nema tu
smiraja. stalna provokacija oblika, boje i zvuka. o kriminalu drugi put.



boy meets girl, girl meets boy. ostalo je legenda. u brazilskim japankama. (ona je naravno kupila
svaku mogucu, a osobito nemogucu boju). pitanje sebi: zasto se kaze brazilske japanke?



kako to obicno biva, zadnji dan bio je savrsen dan za plazu i sta ces mu. inace cijeli rio zivi na plazi. plaza=rio. kako to predociti tradicionalno nepovjerljivim prijateljima, poznanicima i
rodbini iz simpaticne i prijateljske hrvatske? lako. zamislite makarsku od cetrnaest milijuna ljudi. tesko ide, znam. nezamislivo je cetrnaest milijuna dalmatinaca.
hajd, dobro, uglavnom se svi ispucaju na plazu od ranog jutra. hotel je bio u copacabani, na dva bloka od plaze, ljudi iz stambenih zgrada izadju na ulicu u kupacim
gacama ili u kostimu, najnormalnije se hoda povelikim gradskim ulicama onako, bez icega, dok se ne dokopa plaze i mora. i da, za kraj, ove dvije kupacice
nisu brazilke, vec jordana velkova i krasimira todorova, stjuardese bulgarian airlinesa.

rio je grad za vidjeti jednom (veni, vidi, otidji), tako mislim ja. buenos aires je grad za stalno gledati, odlaziti, dolaziti, vracati se, misliti na njega, patiti, ako treba.
kao ljubav tvog zivota. nesto kao pariz ili new york. rio je malo iznevjerio u klimatskom pogledu, plus bugarke su mi uletjele u kadar. morat cu se vratiti. nismo legli
jedno drugom. a mozda je i trebalo tako.

d.