Dakle, 16.36, ja u jugu. Iz treæeg puta sam ga upalila, ali je moju sreæu to se uopte upalio pokvario prizor pred mojim oèima. Skala za benzin se odmakla od F skoro do one crtice koja oznaèava èetvrtinu rezervoara. Znam da smo sinoæ napunili do vrha i da smo sve vreme vozili na gas i da nema teoretske anse da mi je gorivo moglo tako nestati. Oblije me znoj. Lopovi! Dva meseca ugraðujem u juga kojekakva èuda,a ne kupim zatvaraè od rezervoara koji se moe zakljuèati. Nazovem Boleka (koji li je procenat ena koji u takvim situacijama ne zovu mua?): Bole, drue, skala za gorivo je opala! Poène on meni kako mi je sto puta rekao da kupim normalan èep, ali ga ja prekidoh: Bole, skala i dalje pada. I dalje pada! Prela je ispod one crtice!
Izaðem iz kola, njuim levo, njuim desno, otvaram poklopac od rezervoara, njuim i njega... nigde ne oseæam benzin. Sednem u kola i, 'bem ti ivot, krenem kuæi. Skala i dalje pada. Odmièem se od tog katolièkog mesta i... skala poène da se die. I die! I die! Umalo nije izbila ono F. Meðutim, posle opet krene da pada, paopet da se die, pa opet da pada i opet da se die.
Brate, ta sam mu skrivila da me tako zeza.


