Ne, nije pogrean podforum. Nije o Godardu. Naslov je samo asocijacija.
Dobila sam nedavno na èitanje knjigu Kako ga je priroda stvorila od Johna Colapinta. Moram priznati da nisam bila naroèito zainteresirana, tim vie to sam iz preporuke u prvi mah shvatila da je rijeè jednom od onih sluèajeva iz romana kada roditelji bolesno ele sina ili kæer pa ono to im se rodi obuku u odgovarajuæu odjeæi i kao takvo odgajaju.
I opet nije pogrean podforum. Nije o piscima i knjigama. Vrhunskim ili ne.
Knjiga je Colapintov prikaz sluèaja Davida Reimera - poslije æu objasniti zato upotrebljavam taj termin. Dakle, rijeè je o istinitom dogaðaju, za koji, priznajem, nisam bila èula ili sam ga, ako jesam, zaboravila. Znam za promjene spola kod hermafrodita pa èak i kod bioloki odreðenih mukaraca i ena, ali nisam ni sanjala da je tokom ne znam koliko godina to bio cijeli trend u znanosti.
U smislu da bioloki spol ne postoji, odnosno da postoji, ali nije vaan, nego je bitan samo rod (spol kao drutvena kategorija).
Fascinirala me znanstvenièka zaslijepljenost, bez obzira na to koju tezu podravali - nema teorije do moje teorije, a naalost i prakse. Pri tome na mene ne utjeèe Colapintov prikaz, nego razmiljam o èinjenici da je Money, kada se eksperiment prestao pokazivati onako uspjenim kao to je trebalo, jednostavno digao ruke od deèka, kao da je u pitanju zamorac, a onda prestao o tom sluèaju govoriti. I ne samo znanstvenièka - ako je vjerovati svemu to pie Colapinto. Navodno su se svi iz deèkove okoline pitali je li to u redu, primjeæivali da ba i nije rijeè o curici, ali su se svi i dalje trudili.
Najzanimljiviji je moda element straha za vlastitu poziciju: mislim da je rijeè o kolskom psihologu koji na jednom mjestu kae kako mu je bilo jasno da tu neto ne valja, ali se niej usudio suprotstaviti Moneyevom autoritetu iz straha za svoj ugled.
Na kraju, zato sam rekla "Colapintov prikaz? Zato to je knjiga napisana i dogaðaji odmjereni tako da stvore dojam hepienda: klinca su zeznuli, zabunom su mu unitili penis (nai su deèku zabunom odrezali nogu, ali su Kanaðani ipak napredniji
), pa su ga kastrirali i hormonima pokuali pretvoriti u curicu, a onda se on poèeo boriti za vlastiti muki identitet i u tome uspio. Tataratataaaaam!
Èita li se s odmakom, posrijedi za zapravo bolna prièa, ne samo zbog zbrke sa spolom i rodom, nego u veæoj mjeri zbog drugih stvari: zanesenost zapravo prosjeèno obrazovanog braènog para dometima nove znanosti, novinarska potraga za prièom pod svaku cijenu (nije samo Colapinto u pitanju), bez obzira na jamstvo o tajnosti identiteta (da netko u vukojebinskom Teklièu napie kako je jedan na sugraðanin zapravo komunjara, ali mu neæe navesti ime, nego samo podatke o koli koju je zavrio i posao na kojem je zaposlen, pitam se to nitko ne bi pogodio da se radi o susjedu Pilipu), naèin na koji je David Reimer doao do troje djece - nekako ne vjerujem u prièu o irokom srcu njegove ene koja se nad njim saalila, nego mi se prije èini da je rijeè o curi koja je s tri izvanbraèna materinstva prokockala sve anse da se uda...
Te elemente Colapinto ne preuæuje, ali ih i ne istièe, jer bi mu pokvarili prièu.
Last but not least - Huxleyev je Brave New World napisan 1932., a ova prièa poèinje polovicom 60-ih godina. Loe je pamæenje, èini se, jedna od glavnih ljudskih osobina.
Dobila sam nedavno na èitanje knjigu Kako ga je priroda stvorila od Johna Colapinta. Moram priznati da nisam bila naroèito zainteresirana, tim vie to sam iz preporuke u prvi mah shvatila da je rijeè jednom od onih sluèajeva iz romana kada roditelji bolesno ele sina ili kæer pa ono to im se rodi obuku u odgovarajuæu odjeæi i kao takvo odgajaju.
I opet nije pogrean podforum. Nije o piscima i knjigama. Vrhunskim ili ne.
Knjiga je Colapintov prikaz sluèaja Davida Reimera - poslije æu objasniti zato upotrebljavam taj termin. Dakle, rijeè je o istinitom dogaðaju, za koji, priznajem, nisam bila èula ili sam ga, ako jesam, zaboravila. Znam za promjene spola kod hermafrodita pa èak i kod bioloki odreðenih mukaraca i ena, ali nisam ni sanjala da je tokom ne znam koliko godina to bio cijeli trend u znanosti.
U smislu da bioloki spol ne postoji, odnosno da postoji, ali nije vaan, nego je bitan samo rod (spol kao drutvena kategorija).
Fascinirala me znanstvenièka zaslijepljenost, bez obzira na to koju tezu podravali - nema teorije do moje teorije, a naalost i prakse. Pri tome na mene ne utjeèe Colapintov prikaz, nego razmiljam o èinjenici da je Money, kada se eksperiment prestao pokazivati onako uspjenim kao to je trebalo, jednostavno digao ruke od deèka, kao da je u pitanju zamorac, a onda prestao o tom sluèaju govoriti. I ne samo znanstvenièka - ako je vjerovati svemu to pie Colapinto. Navodno su se svi iz deèkove okoline pitali je li to u redu, primjeæivali da ba i nije rijeè o curici, ali su se svi i dalje trudili.
Najzanimljiviji je moda element straha za vlastitu poziciju: mislim da je rijeè o kolskom psihologu koji na jednom mjestu kae kako mu je bilo jasno da tu neto ne valja, ali se niej usudio suprotstaviti Moneyevom autoritetu iz straha za svoj ugled.
Na kraju, zato sam rekla "Colapintov prikaz? Zato to je knjiga napisana i dogaðaji odmjereni tako da stvore dojam hepienda: klinca su zeznuli, zabunom su mu unitili penis (nai su deèku zabunom odrezali nogu, ali su Kanaðani ipak napredniji
), pa su ga kastrirali i hormonima pokuali pretvoriti u curicu, a onda se on poèeo boriti za vlastiti muki identitet i u tome uspio. Tataratataaaaam!Èita li se s odmakom, posrijedi za zapravo bolna prièa, ne samo zbog zbrke sa spolom i rodom, nego u veæoj mjeri zbog drugih stvari: zanesenost zapravo prosjeèno obrazovanog braènog para dometima nove znanosti, novinarska potraga za prièom pod svaku cijenu (nije samo Colapinto u pitanju), bez obzira na jamstvo o tajnosti identiteta (da netko u vukojebinskom Teklièu napie kako je jedan na sugraðanin zapravo komunjara, ali mu neæe navesti ime, nego samo podatke o koli koju je zavrio i posao na kojem je zaposlen, pitam se to nitko ne bi pogodio da se radi o susjedu Pilipu), naèin na koji je David Reimer doao do troje djece - nekako ne vjerujem u prièu o irokom srcu njegove ene koja se nad njim saalila, nego mi se prije èini da je rijeè o curi koja je s tri izvanbraèna materinstva prokockala sve anse da se uda...
Te elemente Colapinto ne preuæuje, ali ih i ne istièe, jer bi mu pokvarili prièu.
Last but not least - Huxleyev je Brave New World napisan 1932., a ova prièa poèinje polovicom 60-ih godina. Loe je pamæenje, èini se, jedna od glavnih ljudskih osobina.
Ne, ne postoji adekvatan hrvatski izraz. 
