Quote:Moda vozi taksi.
jel'to ti shutiras u pustom 53. ulicom ?
| Glavni krivac | Comment | |||
|---|---|---|---|---|
Didilein |
Re: 1:0 | #81 | ||
Quote:Moda vozi taksi.
|
||||
|
|
||||
Dari6 |
putopis | #82 | ||
|
kad smo stigli u grad c. vec je bila pala noc. povrh toga, bilo je i nestalo struje u cijelom gradu. bedeker kaze da je to grad u zemlji treceg svijeta gdje
su ovakve pojave ceste i uobicajene. jedino svjetlo dolazilo je od farova naseg auta. vidjeli smo: rupe na cesti (neke su bile i zakrpane), ivicnjake koji se
osipaju, cemprese pored rijeke (ako su bili cempresi i ako je bila rijeka), dvije macke i jednog psa, nekoliko autobusa, jedan kamion natovaren korpama od
pruca, ne vise od cetvero ljudi (jedan policajac, mada je mogao biti i vojnik ili vatrogasac, dva muskarca i jednu zenu - godine nemoguce odrediti), slozene
kartonske kutije i olupane kante za smece. u mraku, grad c. je izgledao cist. u hotelu je gorjela plinska lampa, a na recepciji su nam dali i po jednu svijecu
da se mozemo snaci u tami sobe. bilo je vode, ali me mrzilo da se tusiram. moja suvozacica se istusirala (najljepsi prizor tog dana: ona se tusira uz svjetlo
svijece). kad je dosla u krevet, mirisala je na breskve i bila tek malo vlazna, po ramenima....onda smo zaspali (zapravo, ne odmah).
Last Edited By: Dari6 05/08/2008 18:36.
Edited 5 times.
|
||||
|
|
||||
Didi |
#83 | |||
|
Zašto imam asocijaciju na grofa Vlada Tepeša? Bolje bi mi bilo da idem spavati, jelda?
|
||||
|
|
||||
Nana |
#84 | |||
Dari6 wrote:Nadam se da te smijem citirati, prema potrebi. |
||||
|
|
||||
Nana |
Trla baba lan da joj prođe dan... | #85 | ||
|
Živio internet. Ukucah u Google "homeless" i jedan od pogodaka kaže: "Homelessness is a problem that affects many people in America. If you are homeless yourself and need help or if you want to learn more about homelessness and how you can help, we have information for you." Garant beskućnici imaju u svojim kolicima maznutim iz trgovačkih centara, među prnjama koje skupljaju, kartonskim kutijama, dijelovima podzemne ili po kojekakvim kanalima gdje sužive sa štakorima i net da pročitaju ovo i obrate se za pomoć i shvate kako se žele vratiti svojim prijašnjim životima ili započeti novi, ljepši, daleko od svega do tada proživljenog, izgubiti se u masi nekog velegrada ili otići u mjesto od stotinjak stanovnika iz kakvog je Rod, Amer kojeg sam jedne davne godine upoznala u Mannheimu. Bilo mu je čudno što znam napisati svoje ime na dva pisma, slušam GnR i što volimo iste Fasbinderove i Wendersove filmove. Pitao me da mu pokažem neku fotografiju svoje obitelji, onda shvatih da nemam nijednu i da nikada nisam nosila po novčanicima fotografije bližnjih (uvijek na blagajni, kad netko otvori novčanik, osobito žene, bljesnu ispod plastike sličice djece, unučadi, po godištima, sve načičkano). Najsmješnije je bilo pitanje jedemo li kiseli kupus jer je to kod njega u IL baš super. Prije puta za Njemačku, profesorica me pozvala na razgovor i upozorila me da se ne iznenadim kad na ulicama gradova koje ću proći vidim prosjake, beskućnike. Kao na filmu. Bila je u pravu. Navikla sam da svake godine u isto vrijeme Cigančice iz Bosne zazvone na vrata i već smo imali obično nešto pripremljeno za njih, da se ne baci. Jedna se zvala Jasmina, ljepuškasta i bilo mi je strašno gledati kako je za nekoliko godina odrasla, zapravo ostarila a još je bila dijete. S ratom ostadosmo bez prosjaka iz Bosne i nisu se vratili. Učinilo mi se da sam otišla iz priče, ali onda shvatih da je trenutak kad me Rod upitao za fotografije najdražih, negdje u duši homeless. "Milo, Milo, Milovane, imaš kuću nemaš dom..." . Sestra je bila još mala ali joj se pjesma sviđala i obožavala ju je pjevati iako baš nije znala što je "pjesnik htio reći". Poželim otići, nestati (prije nekoliko godina krenuli smo na izlet, organizirano, busom i čovjek se ustao - "alo, ja sam onaj čija je žena otišla po cigarete i nikada se nije vratila"; svi su se smijali). Nedavno sam to jasno i glasno izrekla prijatelju. S druge strane je bio začuđen pogled i pitanje - ne značimo ti ništa? Značite mi, ali sam umorna. Umorna od sebe, a od sebe ne mogu pobjeći. Živim s vama, ali bez sebe u priči. Ako netko misli da homeless nije dobro izabrana riječ, neka ju zamijeni s neprilagođena. |
||||
|
|
||||
krazykat |
#86 | |||
Didi wrote: Iiii? kako si spavala? je li Vlad dosao u posjtu?
|
||||
|
|
||||
krazykat |
#87 | |||
|
A opet, ne biti homeless, koja angst...
|
||||
|
|
||||
Didi |
#88 | |||
krazykat wrote:Vlad mi može doći u posjetu samo dok sam budna. Ili bar polusnena. Ne znam kako je kod drugih, ali ja kad spavam, spavam. Ni Drakula me ne bi mogao probuditi.
|
||||
|
|
||||
Nana |
#89 | |||
krazykat wrote: Možeš pojasniti? (ne angst kao pojam, jer mi je poznat, već svoj komentar) |
||||
|
|
||||
krazykat |
#90 | |||
|
Bilo bi me strah da pustim ono sto ljudi zovu "korijene" i postanem stablo. Ili neka repa.
Malo je ljudi koji su stvarali sjedeci u sweet home - mentalno, hocu reci. Mislim da Rod ima pravo : znati napisati svoje ime na dva pisma je vec nomadizam. Ima ih koji vjeruju da je svijet ono sto oni vide, da ima jedna stvar za svaku rijec, i da je to jedina prava rijec. I vjeruju da su oni sami ono sto misle da jesu, a to je najgore. |
||||
|
|
||||
Nana |
#91 | |||
|
Hvala. |
||||
|
|
||||
Nana |
Za sve je kriv Lolek | #92 | ||
|
... ili o besmrtnosti.... Budala pamti, pametan zapisuje. Ne morate sve znati, ali morate znati gdje pronaći... čujem glas profesora iz srednje škole, profesora povijesti. Još kad bi ono što zapišem na papirić znala gdje sam "pohranila", bilo bi super. Jedno znam, predavač je rekao da je prva nesreća koja nam se desi u životu - rađanje, pa starenje, bolest... E, sad, ako budemo "dobri" za života, možda se nećemo reinkarnirati. Ako i nismo sasvim dobri, u sljedeći život prenosimo dobro i zlo koje smo učinili u ovome (ako smo bili jako zločesti, reinkarnirat ćemo se u neki niži oblik živog bića). Laički rečeno, naravno. Zapetljala sam se. Uopće nisam htjela o tome pisati, ali sve ima neke veze.
Htjela sam o životu i smrti. I godišnjem odmoru.
Ne bih ni pronašla taj kafić u kojem sam čitala knjigu i pijuckala da nije bio na putu do mauzoleja. Meštrović je volio praviti mauzoleje. Povrh mjesta je groblje, tu je i mauzolej obitelji Račić, bogate pomorske obitelji, zarad kojeg je srušena kapelica. Neke papire ipak pronađem pa tako i onaj koji sam tamo pokupila. Kći bogatog pomorca pitala je jedne večeri u Rimu 1914. godine Meštrovića: "Hoćeš li mi napraviti grob, ako umrem, i dati dokaz da je smrt prividna?". Priča kaže da se više nikada nisu vidjeli ali da je odgovor na zvonu mauzoleja: "Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan."
Zašto sve ovo? Kada je go2s napisao gdje je ostatak Symposiona, naveo Loleka koji je (bez Boleka?) na odmoru u Crnoj Gori i to me asociralo na Njegošev mauzolej na Cetinju za koji je "glavni krivac" Meštrović. Bila sam tamo kao dijete. Sjećam se punoooo stepenica i nekog bunara u koji su ljudi bacali novac. To me podsjetilo na Cavtat... tok misli zna biti malo...
Zapravo, treba mi godišnji. I ne znam zašto se ljudi boje smrti i žele biti vječni, a osobito ostaviti neki materijalni trag o sebi. Pokušavam shvatiti, ali ne ide mi baš. |
||||
|
|
||||
Lolek |
#93 | |||
Nana wrote: Iš tamo! Ko bez Boleka?! Doduše, već duže vreme imam fiks ideju da ugasim (sasvim izbrišem) nik "Lolek". Nosila sam se mišlju da odem i do Cetinja, to jest da se uspentram uz Lovćen. Nisam iz dva razloga:1. jedva sam se uspentrala na kotorsku tvrđavu niz čije sam stepenice u povratku i pala 2. mahom su mi odbojni spomenici ispod kojih se zemlja trese, pa je žarka želja izostala. |
||||
|
|
||||
Budjoni |
#94 | |||
|
I ne znam zašto se ljudi boje smrti i žele biti vječni, a osobito ostaviti neki materijalni trag o sebi. Pokušavam shvatiti, ali ne ide mi baš. Naročito obzirom materijalni tragovi i nisu od nekog značaja. Npr. artefakti egipatskih faraona (i faraonesa), veličanstveno sahranjenih poput bogova, postadoše predmetom nekrofilske znatiželje bjelosvijetske muzejske publike, koja oduševljeno promatra balzamirane lešine izložene u staklenim vitrinama. Ljudi se boje smrti jer su nesavršeni i zato su nesposobni poštovati prirodni (Božji?) red. Iz tog nepoštivanja proizlazi patnja i strah. Drže da je jedan običan, da ne kažem bezvrijedan život, neizmjerna vrijednost, koju pod svaku cijenu treba sačuvati, po mogućnostu u vječnost. U nadolazećim eonima, svako će se djelo ljudskih ruku ili uma rasplinuti u ništavilo. U konačnici, bez obzira napore i nastojanje, slijedi izjednačavanje sa ništavilom. Toga se čovjek užasava i zato se rado utječe brojnim iluzijama pod utjecajem kojih fantazira o drugim svjetovima u kojima se život kotrlja po vječnim putanjama. Naravno da ni u jednu iluziju ne vjeruje, ali se prepušta njenom opijatskom učinku. No jednog se dana treba suočiti s istinom, i to onom kojoj je cijeli život izbjegavao pogledati u oči. A istina je ružna, odbojna i krajnje neprijatna. Zato je (osim deklarativno) nitko ne želi. |
||||
|
|
||||
Didi |
#95 | |||
|
Welcome back. Dobro došao natrag.
|
||||
|
|
||||
Nana |
#96 | |||
Lolek wrote:Ups, Lolek je ženskog roda....... |
||||
|
|
||||
Jane |
#97 | |||
|
mene zanima da li oni koji misle da je lolek muško vide i podnick tetka
muško i tetka daje samo jedan rezultat: gej |
||||
|
|
||||
go2s |
#98 | |||
Lolek wrote: i ja mislim, sad si se udala, postala gazda i više ti nije potrebno naglašavati da ste zajedno
|
||||
|
|
||||
Didi |
#99 | |||
Lolek wrote: A kako ćeš se onda zvati?
|
||||
|
|
||||
Jane |
#100 | |||
go2s wrote: ne kužim. bolek je bitan dio lolinih priča koje obožavam čitati. kao lik mora imati neko ime. i što bi lolek dobila da si promijeni nick. bili bi neki_nick
i bolek? bez veze. onda i boleku treba promijeniti ime?
|
||||
|
|
||||